Jubilej Udruženja „Umjetnost bez granica”: Pet decenija plovidbe Šekija Musića svijetom
Šeki Musić, Fotografije privatna arhiva
U crnogorskom mozaiku Bar se decenijama izdvaja bijegom od kolektivnog, kako u politici tako i u sportu i kulturi.
Mudro, pa čak i sa dozom arogancije podrazumijeva pečatiranje naklonosti prema pojedincima koji su autentični, i od tog polazišta je i pojava, lik, biografija – Šeki Musić! Epskog prezimena, „junak” izopšten iz sopstvenog pasoša. Zašto? Zato što u više puta promijenjenom opet nema mjesta! Potrošio je rubrike! Obišao je čitav svijet. Ne priznaje Evropu kao destinaciju. Vrednuje njene zemlje samo kao dvorište, crnogorski komšiluk. Do tog komšiluka je splavario, vozio biciklom, plovio brodom, molio auto stopom i tako redom decenijama! Izvinjavao se sam rubrikama u pasošu na nemilosrdnoj potrošnji istih. Podcrtao je Peru, Indiju, Australiju. Poput grada u kojem živi dvije decenije, rođeni Bjelopoljac, ali iz Godijeva, sestric Ćamila Sijarića, na svojoj životnoj pruzi Beograd – Bar, koga sve nije sreo: hodoljupce, tragičare, izopštene zalutale pjesnike, akademike, novinare, hroničare, iscjelitelje. I zato je sve zapisivao, da ne zaboravi. Istina, ponekad se i mučio sa dramatičnim sudbinama drugih.

Iz tog poriva nastalo je čak devet knjiga, drama autorskih zbirki: Neradni dan (Pegaz Bijelo Polje 2009), Glupost je Vječna (Vici Bar 2010), Pretvoreni u poruke (Grafo Karton Prijepolje 2010), Zapisi sa Zlatibora 1 (Grafo Karton Prijepolje 2011), Zapisi sa Zlatibora 2 (Grafo Karton Prijepolje 2012), Priče iz Kozjeg dola (Vici Bar 2012), Prst sudbine (Akademija Društvenih Nauka Bijelo Polje 2022), Sinopsis treća strana života (Akademija Društvenih Nauka Bijelo Polje 2022), Zbirka pjesama „Za sva vremena” (Umjetnost bez granica Bar 2025).

Šeki Musić ove 2026. godine postaje veoma aktuelan. On je u imenu i prezimenu autentična barska alternativa. Pojedinac koji ne odustaje od sebe i svoje misije u prilično ozbiljnom dobu. A doba je portala i medijskih zagonetki. Musić pristaje da bude otkriven jednostavno onim što je doživio i zapisao, proputovao i stvorio. U Bijelom Polju Refestikon, Akademija Društvenih Nauka, u Baru „Umjetnost bez granica”, u Švedskoj prvo Crnogorsko društvo za Skandinaviju Zenit, i stigao do jedinstvenog pasoša Santjago de Kompostela.

Relacija saputnika poput prof dr. Blagoja Vujisića, Dušana Nedeljkovića, prof dr Maje Vojinović, Dragice Rabrenović, akademika Džeka Hodžića, prof dr Dobrivoja Stanojevića, prof dr Zorana Jevtovića, prof dr Nade Torlak, prof dr Emiritusa Vuja Vukmirića, dr Dejana Doneva, dr Milivoja Mrđenovića, Pera Milanovića, akademika Predraga Dašića i akademika Lutovca, te mnogih drugih, uvijek sa osjećajem istančanog sluha za medije.

Musić se iz godine u godine obraća svim poslenicima i televiziji, novinama, portalima. Alternativan i autentičan, prepoznaje da je novinarima, umjesto carinskih privilegija, pripalo ono da „unovče i ocarine” autentičnu biografiju putnika voljnog da posvjedoči gradu u kojem je trenutno nemjerljivo saznanje o svijetu kojim je, na svoju ruku i svojom voljom, krstario od studentskih šesdesetih do već načete četvrtine 21. vijeka. U luci koja iskrca putnika, ali mu uskrati mogućnost da miruje. Tako je i Musić doveslao do ove 2026.

Navršava se pet decenija njegove plovidbe svijetom. Veliki jubilej njegovog udruženja „Umjetnost bez granica”. Možda iz tog razloga valja podsjetiti da je Musić zaslužan za obraćanje novinarke Jovanke Ljubenko Matunović na osnivanju 2014. U zborniku koji je pred nama nalazi se i jedna posvjeta pjesnika Božidara Filipovića, novinaru Politike, Božidaru Miloševiću.

– Obožavala sam oba Božidara. Bili bi obradovani činjenicom da je imalo smisla što su postojali i što čitam baš danas. Kad u ovom gradu živi na desetine hiljada novih ljudi, iako ih je u Boškovom izvještaju za 1968. bilo tek 3.800. Ali važno je da u Bar stižu duše a ne jedinke, biografije prije ljudi, zavičaji prije geografskih odrednica – kazala je tada Matunović.

To je pozornica Šekija Musića. Stvaran svijet iz pasoša alternativca. Biografija, koju je novinar Pobjede Jovanka Ljubenko Matunovic preporučila kao veliku scenu svih preživljenih 26 godina 21. vijeka. A Musić, činjenica, jeste povod i dobar izbor za medijsku prezentaciju Bara. Alternativnog, svojeglavog, avanturističkog i potpuno stvarnog, o čemu svjedoče rubrike pasoških i novinarskih rubrika ovog jedinstvenog čovjeka.


