Mona Stojanović: Gitara je ljubav, ne samo instrument

O Moni morate da znate sledeće – gitaru je počela da svira u septembru prošle godine, što je tek nekih devet mjeseci njenog iskustva sa tim instrumentom. Prije toga nije znala praktično ništa o gitari, notama, skalama, harmonijama… 

U Istočnom Sarajevu je prošlog mjeseca održano 32. Republičko takmičenje muzičkih škola Republike Srpske. Bilo je učenika iz svih gradova, a nastupila je i naša mlada sugrađanka Mona Stojanović (11), koja trenutno boravi u toj zemlji.

Mona je osvojila drugo mjesto, u vrlo jakoj konkurenciji, i u II kategoriji gdje su već svi učenici svirali gitaru godinu dana duže od nje.

Na sajtu JU Umjetničke škole „Vlado Milošević” Banja Luka naveli su kako sa ponosom ističu da su učenici gitarskog odsjeka ove škole ostvarili izuzetne rezultate.

– Svojim talentom, posvećenošću i predanim radom, uz stručnu podršku svojih profesora, naši učenici su još jednom dostojno predstavili školu, i potvrdili visok nivo muzičkog obrazovanja koji njegujemo – navelio su na školskom sajtu.

Mona Stojanović je opušteno dijete, neopterećeno nagradama, koja samo želi da svira kao neki njeni lični uzori.

– Gitaru sam počela da sviram sasvim slučajno, jer smo ih već imali nekoliko u stanu, tata uvijek nešto svira. I odlučila sam da upišem muzičku školu, jer sam željela, ako već nešto hoću da sviram, da to i razumijem, naučim u školi šta je to zapravo, npr. nota, trajanje tona, da znam da note zapisujem, tu su i harmonija, ritam, dinamika… – kaže ona i dodaje,

– Mislim da se, iako sam još vrlo mlada i neiskusna spram mnogo starijih učenika, da se jedino ritam ne može „naučiti”. Sa njim se rodiš ili ne, meni to tako izgleda.

Monin profesor gitare insistirao je da ona ide na to takmičenje, iako nikada ne vodi djecu iz prvog razreda, ali zbog, kako je rekao, „njenog izuzetnog talenta i upornog rada”.

– Da, tako je. U Sarajevo sam otišla prvenstveno da vidim grad, prošetam se i da mi bude lijepo. Sjutra sam imala takmičenje, a naravno da sam željela da se predstavim najbolje što mogu. Pritom, ne očekujući baš nikakvu nagradu u mnoštvu učenika iz raznih gradova koji su nastupali, te profesora iz žirija koje sam prvi put tu vidjela. Izgleda da im se svidio moj nastup čim sam osvojila drugo mjesto. To je moja prva nagrada sa nekog gitarskog takmičenja, i toga ću se uvijek sjećati – sa smiješkom priča Mona i dodaje:

– Dakle, ni iz kakvih očekivanja što se nagrada tiče, uveče saznajem za drugo mjesto. Bila sam oduševljena, a roditelji i sestra prvo iznenađeni pa oduševljeni. Žiri je prepoznao nešto u meni i nagradio me. Svi prisutni su aplaudirali nakon nastupa. Nagrada mi je samo motiv više da sledeće godine idem na prvo mjesto, jer sam vidjela da ja to mogu.

– Što se instrumenta tiče, svako ko želi da svira gitaru mora da je razumije. Prije svega, gitara je ljubav, svira se iz ljubavi, ne zbog nagrada. Zatim, moraju se znati neke osnove. Evo, recimo, harmonije. Dok god ti znaš šta se može desiti u nekoj harmoniji, nijedna nota ne može da te iznenadi. Obrazovanje je osnova svega, a vježbanje dovodi gitaristu do savršenstva. Svako svira ono što mu odgovara, mnogo stilova je u pitanju, ali ja npr. klasiku sviram na klasičnoj gitari, dok neki r’n’r sviram na akustičnoj, sa metalnim žicama. Mada klasika legne na bilo kojoj, sa plastičnim ili metalnim žicama. Svi mi govore da sam „strašan talenat” i još mnogo sličnog, a ja to nešto i ne primjećujem. Kad su u pitanju note, samo ih pročitam i odsviram. Kad je u pitanju r’n’r muzika, čak i ako ne znam neku pjesmu, znam koji akordi mogu doći u tom krugu, pa ih samo malo posložim kad nađem prvi.

Za kraj je ostalo tačno da Moni Stojanović srdačno poželimo da osvoji neku prvu nagradu.