Lora – 16 godina duga priča o vjernosti, ljubavi i karakteru

Pas Lora u porodicu Ivanović iz Bara stigla je prije 16 godina. U to vrijeme, nije bilo popularno kao danas u stanu držati psa, pa se ne može reći da je bila najbolje dočekan gost od strane komšija. Ipak, vremenom su se navikle na nju, a većina ju je i zavoljela… Lori, jednom od najstarijih pasa u gradu, starost i njenih više od 110 ljudskih godina lijepo stoje, i iako je sijeda, i čula i kičma su joj postradali, njeno srce je mlado i i dalje kuca samo da bi brinulo za svoje vlasnike, domaćine, najveće životne prijatelje…

Pas je, kažu, čovjekov najbolji prijatelj. Neko sa tim saznanjem raste, neko se u tu činjenicu uvjeri sa godinama i srce mu za životinje „omekša“, a u porodici Ivanović životinje su uvijek bile lijepo prihvatane. Prije Lorinog dolaska sa Danijelom i Darkom živjeli su zečevi, mačke, papagaji… Lora je u ovu porodicu stigla kao poklon za Danijelin 20. rođendan.

„Loru sam dobila od jedne divne porodice sa Rene na svoj dvadeseti rođendan. Kad mi je prišla Lorina mama, Čaučau, ja zaista nisam znala o kojoj se životinji radi. To je bio prvi put da sam vidjela čaučaua. Zaljubila sam se na prvi pogled u “lopticu” i bez oklijevanja donijela Loru kući. Od kako znam za sebe, voljeli smo životinje. Brat i ja smo imali i zeca i mačke i papagaje i na kraju je Lora došla”, prisjeća se Danijela, i dodaje da je Lora dobila ime po jednoj od junakinja iz francuske književnosti, o kojoj je tih dana čitala pripremajući se za ispit.

U 16 psećih, a više od 100 ljudskih godina stane dosta – i događaja i promjena. Od samog početka, Lora je tvrdoglav pas, koji voli da je cijela porodica na okupu i teško podnosi rastanke.

“Ona je dosta specifičan pas. Naslijedila je tvrdoglavost svoje majke i potrebu da nas ima sve na okupu. Jako bi teško podnosila rastanke. Kad god bi šetali, išla bi oko nas, da provjeri jesmo li svi tu. Nevjerovatan njuh i sluh, znala bi, čini mi se, kad bi prilazili ulazu. Puno je zaista priča stalo u ovih 16 godina s njom. Ali, ono što je zasigurno, ostala nam je vjerna do dan danas”, priča Danijela.

Kada je Lora došla u porodicu Ivanović, bila je jedini pas u zgradi. Nenaviknuti na pseći lavež, komšije nijesu imale najljepši doček.

“Tad baš i nije bilo popularno imati psa, naročito ne psa koji ne voli da bude udaljen od svojih ukućana, i bučno bi ih dozivao. Nailazili smo na razne situacije, negodovanja, pokušaje trovanja… Sad je lakše. Sve više i više pasa nam je i u komšiluku i gradu i čini mi se da svi oni koji su bili najveći „protivnici“ naše Lore, sad šetaju svoje pse. A, i ona – stigle godine, postala je jako mirna, spora, neprimjetna. Za druge su čula sve više ugasena, pse skoro i ne primjećuje, a i nema baš snage za druženja s psećim drugarima. Što se ljudi tiče, usudiću se da kažem da je ona uvijek imala svoj krug ljudi i ostali su rijetko kad bivali primjećeni. Ponekad bi prišla nekom, vazda je imala svoja posla da završava i druženje s narodom joj se nije uklapalo u plan. Zato bi nam prijatelji često govorili da je Lora prava gospođa”, priča sa dozom ponosa Danijela.

U sve ovo vrijeme stalo je i bezbroj anegdota… Danijela posebno izdvaja i pamti dvije godine koje je Lora provela sa drugom – bijelim labradorom, kojeg su neodgovorni vlasnici izbacili na ulicu da umre od lajšmanije.

“Često smo ih šetali zajedno i baš su bili prava ekipa. Bo je bio zaduzen za publiku jer je bio blentav, a Lora, kako sam već rekla, voljela je da bira društvo. Pa bi se nervirala, bukvalno ga vraćala kuci vučeći za uši, lajala na njega… Lora je duga priča o vjernosti i karakteru”, prisjetila se naša sagovornica.

Na pitanje da li bi onima koji se dvoume da li da nabave kućnog ljubimca, dala savjet da to urade, Danijela kaže da ne bi, jer je pas “odgovornost, ljubav i požrtvovanje”. Danas je, tome svjedočimo svakodnevno, na ulicama mnogo napuštenih ljubimaca, posebno pasa.

“Pa nisam sigurna da bi valjalo da odmah, iz topa, kazem – Da, apsolutno nabavite psa. Pas je odgovornost, pas je ljubav i požrtvovanje. Danas je moderno šetati pse, zato su nam i gradovi puni napuštenih pasa. Ako neko zaista želi, ima moju podršku jer imati repiće da vam se raduju, imati najboljeg prijatelja, nekoga ko će vas natjerati da prošetate pored mora, može samo najbolje dane u životu da donese”, smatra Danijela.

Naučno je dokazano, a logopedi to sada uveliko i preporučuju – za razvoj govora kod djece važan je boravak u kolektivu, sa vršnjacima, a jednako je važno imati kućnog ljubimca – poželjno bi bilo psa. Kao majka dvije djevojčice, Danijela to može i da potvrdi – druženje sa životinjama donosi samo dobrobiti.

“Meni je oduvijek najprirodnije bilo da sam sa životinjama i trudim se da tu ljubav usadim i svojoj djeci. Razvijati plemenitost kod djece je svakom roditelju prioritet. Ono što mogu da vidim u okruženju, a i na primjeru moje djece je da je boravak sa životinjama samo dobro donio. Djeca su svjesnija svog okruženja, naučena da poštuju svako živo biće. Što se Lore i moje djece tiče, to je zaista najveća ljubav. Imajući u vidu Lorine godine, njeno stanje, zapanjujuce je koliko im se daje. Lora vec unazad godinama gubi čulo vida, potpuno je gluva, kičma nosi tolike godine, ali, dok su tu djeca, sve prati i ne dozvoljava da se desi nešto sto ne bi trebalo. Trpi ih s najvećom ljibavlju. Nas bi kroz život često znala da obavijesti dokle joj je prag tolerancije, a ne radi se baš o visokom pragu, a po prirodi i nije neki super mazni pas, ali, to se sve briše kad se moja djeca pojave”, uz osmijeh objašnjava Lorina vlasnica.

Na kraju, kaže da, kako su se njene obaveze povećale kako je postala majka, nije imala dovoljno vremena za duge i svakodnevne šetnje sa Lorom pa je ona „pripala“ njenoj majci i bratu, koji žive jako blizu, pa se viđaju i druže svakodnevno. 

“Nedostajemo jedna drugoj, ali, najbitnije je da svoje staračke dane provodi u ljubavi kojoj joj dajemo svi mi. Za sad ne pati, starost joj lijepo stoji, sijeda je i već sam rekla da su joj čula i kičma postradali, ali njeno srce je mlado i i dalje kuca samo da bi brinulo za nas”, zaključila je vlasnica jednog od najstarijih pasa u Baru.