Marija i Trivo Zolak proslavili 70 godina braka: Tajna je u međusobnom poštovanju i prilagođavanju
Dobar brak se ne desi sam od sebe, već se gradi na ljubavi, vjernosti, razumijevanju, dijeljenju istog sistema vrijednosti… To može da potvrdi i bračni par Marija i Trivo Zolak, koji od 1990. godine živi u Baru, a ove godine slavi za ovo vrijeme rijedak, gotovo nevjerovatan jubilej – 70 godina braka. Na pitanje Primorskog portala koja je tajna uspješnog braka, Trivo Zolak kaže da je nakon sedam decenija lako dati odgovor:
„Tajna je u međusobnom poštovanju i prilagođavanju jedno drugome. Ja nisam mogao i ne mogu da mijenjam moju suprugu i njenu narav, niti je ona mogla da mijenja mene. Mi smo se jedno drugom prilagođavali čitav život. I to je tajna uspjeha ne samo u braku, mi moramo da se prilagođavamo vremenu, situaciji, uslovima…“, kaže u razgovoru za Primorski portal Trivo Zolak, koji je sa suprugom, kćerkom i unukom veliki jubilej obilježio u Restoranu „Mornar“.
„Brak je zajednički projekat. Svoje probleme u braku rješavali smo uvijek dogovorom, nijednu odluku nismo donijeli bez zajedničkog dogovara, bez jasnog stava da je to porodična odluka. Za sve ove godine jednom smo se samo mimoišli u mišljenjima – kada sam ja krenuo na put oko svijeta, ali i tada sam, na kraju, dobio njeno odobrenje, njenu saglasnost„, ističe Trivo.
Marija, rođena Montini, porijeklom iz Brindizija, i Trivo upoznali su se na godišnjoj zabavi tadašnjeg preduzeća „Metal“ u Sarajevu. I taj susret bio je sudbonosan.
„Nakon svečanog programa uslijedio je ples i vidio sam Mariju nekoliko stolova od mene, kako sjedi sa dva muškarca, ispostaviće se ocem i tetkom. I ja kažem mom prijatelju – ‘Pogledaj onu djevojku tamo, kao anđeo je, ona mora biti moja supruga’. Muzika je počela, ja joj priđem i pitam je za ples. Marija mi je prvo pogledala cipele, pa polako do glave, ustala i pristala na ples. U toku plesa sam joj rekao – ‘Nemojte se čuditi mom pitanju, ali, ja u životu nisam vidio ljepšu djevojku. Nudim Vam brak, želim da budete moja supruga.’ A Marija meni kaže – ‘Vi ste za Jagomir, za ludnicu’„, ispričao je Trivo Zolak i dodao da se su se nakon toga vidjeli nekoliko puta i vjenčali.
Marija je tog 26. juna 1953. godine imala 18 i po godina, a Trivo 22. Iz Sarajeva su pošli za Sanicu, Trivovo rodno selo u Zapadnoj Bosni.
„U mom rodnom mjestu, kad su čuli da Desanka, moja majka, ženi sina ženom iz Sarajeva, rekli su da snaha sigurno ‘nije čitava’ kad iz Sarajeva dolazi u Sanicu. A Marija je bila tako lijepa i lijepo odjevena tog dana kad smo stigli u Sanicu – crvena haljina sa tufnama, crvene sandale. Kada smo izašli iz vagona, dočekala nas je masa svijeta i čuje se ‘Aman za aman, lipe li mlade’,„, ispričao je Trivo i dodao – Za sve u selu to je bio šok.
Mariju je iz voza ‘prihvatila’ Trivova baba, a na pragu kuće dočekala buduća svekrva.
„U činiji pšenica, oko pšenice jabuka. I kaže joj – ‘Snaha, da bi sve bilo uspješno morate preko kuće da prebacite jabuku. Ako uspijete, biće muško‘. Marija je prihvatila taj običaj, a selo je čitavo nju prihvatilo. Umijeće življenja je umijeće prilagođavanja – Ko se bolje u životu prilagodi običajima, zakonima, ljudima, bolje će uspijeti. A Marija je postala u selu omiljena, svojevrsna učiteljica kuvanja, naročito kolača„, prisjetio se Trivo.
Ispričala je Trivova supruga Marija i kako ju je svekrva „testirala“.
„Dođe iz njive, ostavi vunene čarape na sred kuhinje. Ja uzmem, skupim i stavim ih na mjesto. I tako danima. A meni zaova kaže jedan dan – Snajka, da znaš da te mama tako testirala, gledala je hoćeš li ih skloniti. A voljelo me cijelo selo, zvali me draga snajka, učila sam ih da kuvaju razna jela„, ispričala je Marija u razgovoru za Primorski portal i prisjetila se kratkog života u Sanici.
„Kad sam došla u selo, vidjela nema struje, nema vode, bila sam u šoku. Do vode je trebalo sići nekih pola kilometara, pješice nazad, a nisam mogla svekrvi dozvoliti da nosi vodu, to sam morala ja. Pomagala joj što sam i koliko sam mogla. Razboljela sam se ubrzo, bila u bolnici u Banja Luci, a kad je moj tata vidio da ne mogu na selu da živim, došao po mene i odveo me u Sarajevo, a Trivu rekao da me neće ‘dati’ dok ne izađe iz sela, nađe stan ili selo. Prvo smo u Prijedoru bili šest mjeseci, pa prešli u Drvar, dobili stan i onda sve dalje„, priča Marija.
Kroz sedam decenija vodila ju je, kako kaže, isključivo tolerancija.
„Samo tolerancija. Nisam bila zadrta, sve je bila stvar dogovora. Dogovor kuću gradi. Hoćemo li ovo, hoćemo li ono, nešto možemo, nešto ne možemo. Niko se u naš brak nije ‘petljao’, nismo dozvoljavali„, ističe Marija.
U braku su Marija i Trivo dobili dvoje djece – Suzanu i Velibora, i njihovo rođenje obilježilo je u Marijinim očima njihov brak.
„Rođenje ćerke je bila prva radost, a nakon 22 mjeseca došao je i sin„, ističe Marija
Nakon niza godina provedenih u Kotoru, 1990. godine došli su u Bar, koji je, prema njihovom mišljenju, najbolji grad za život u Crnoj Gori.
„I to je bio naš zajednički dogovor. Bar je multinacionalni grad, ima željezničku i brodsku vezu sa svijetom, ima bogatu pijacu. Srećan sam i zadovoljan čovjek. Optimizam je moja pokretačka energija, isto što je i vjera ta bogovjerujuće ljude. Moja vjera je moja porodica – uža i najšira. Unuka Olivera i unuk Ivan Kukić su mojoj dragoj Mariji i meni obogatili i uljepšali život. U aprilu 2011. godine postao sam i prađed, jer su supruzi i meni naš dragi i lijepi unuk Ivan i njegova lijepa Bojana Kukić Pejanović podarili prekrasnu praunučicu Katarinu. Lijepa unuka Olivera se udala za Predraga Jevtića iz Novog Sada i zajedno su stekli lijepog sina Romana (2013.).„, priča Trivo Zolak.
Danas se na brak, ističe Trivo Zolak, gleda potpuno drugačije.
„Napredak tehnike i tehnologije – televizija, kompjuteri, naročito ‘pametni’ telefoni uticali su na to da nestanu mnoge stvari iz tradicije. Nema druženja, svako se zatvorio u svoju kuću, svako radi za sebe, ljudi su egoističniji, nema velikih društvenih događaja. Ranije smo svake nedjelje išli na izlete, družili se, a sad je to vrlo rijetko. Sve se izmijenilo, mijenjaju se običaji. Ima pozitivnih stvari ovog doba, koje odobravam, ali ima i negativnih. Gaze ljudi moral, interesovanja je sve manje, jedino je važno sticanje kapitala, gube se prijatelji zbog bogatstva, novac gospodari ljudima. Novac i političke stranke postale su dvije glavne poluge srednje i starije generacije, mislim da se mladi bave kulturom i sportom u značajnoj mjeri. Ljudi su danas drugačije vaspitani, mijenjali su se roditelji, pa su se mijenjala i djeca. Nema danas pristojnosti kao ranije… A porodica je sve, porodica je naša snaga i bez porodice život ne može biti dobar“, zaključio je Trivo Zolak.
1 Komentar
Dragoj Sonji Jovanović supruga Marija i ja se zahvljujemo za lijep i zanimljiv prilog o proslavi naših 7o godina braka u udobnom resotranu „Mornar“, gdje smo bili odlično posluženi sa izvrsnim jelima. Srdaačan pozdrav svima koji su na putu do 70-te godine braka i da budu srećni i zadovoljni kao i nas dvoje zaljubljenih i u starosti.
Komentari su zatvoreni.