Leković: Palata Ivanović u Dobroti, objekat od istorijskog značaja u vlasništvu Aca Đukanovića-šema kupovine i zarada bez ulaganja

Poslanik Demokrata Momčilo Leković objelodanio je kupoprodajne ugovore sačinjene prije 19 godina kada je objekat od posebnog istorijskog značaja u Dobroti u jednom danu promjenila tri vlasnika i „završila u vlasništvu Aca Đukanovića, brata bivšeg premijera“

-Biće zanimljivo i na kraju vidjeti koliko je brat bivšeg premijera zaradio od prodaje ove nekretnine, navodi Leković čije saopštenje prenosimo u cjelosti.

Palata Ivanović u Dobroti ne predstavlja običnu nekretninu, već objekat od posebnog istorijskog i kulturnog značaja. Riječ je o zaštićenom kulturnom dobru, upisanom u registar spomenika kulture, koje ima višestruku vrijednost, ne samo materijalnu, već i simboličku. Prema istorijskim zapisima, upravo u toj palati je 1833. godine boravio Petar II Petrović Njegoš sa pratnjom od oko 30 ljudi, tokom svog putovanja ka Petrogradu.

Uprkos takvom značaju, okolnosti pod kojima je ova nepokretnost promijenila vlasnika 2007. godine i danas otvaraju niz ozbiljnih pitanja od javnog interesa.

Dokumentacija do koje su još 2011. godine došli „Pod lupom“ i MANS ukazuje na to da je palata u jednom danu — 20. oktobra 2007. godine promijenila čak tri vlasnika, da bi na kraju završila u vlasništvu Aca Đukanovića. Indikativno je i da je u cijelom procesu ulogu imala advokatica angažovana od strane kupca, koja je u tom periodu radila u kancelariji njegove sestre Ane Kolarević, a koja je istovremeno zastupala i ofšor kompaniju registrovanu na Britanskim Djevičanskim Ostrvima.

Ta ofšor kompanija, čija je direktorica Sofia Polonskaya, pojavljuje se istog dana kao i kupac i kao prodavac iste nepokretnosti. Naime, prema dostupnim ugovorima, Polonskaya je najprije, istog dana u Podgorici, kupila palatu od kompanije „Galenika“ za oko 2,05 miliona eura, da bi nekoliko sati kasnije na Cetinju ista ta nekretnina bila prodata Acu Đukanoviću za iznos od 2,79 miliona eura.

Međutim, ključni detalj ove transakcije nalazi se u rokovima i načinu plaćanja. Dok je ofšor kompanija imala obavezu da prethodnom vlasniku isplati kupoprodajnu cijenu tek narednog dana, kupac je, prema ugovoru, cjelokupan iznos uplatio odmah, na dan potpisivanja.

Takav raspored transakcija ukazuje na to da je novac kupca praktično poslužio da ofšor kompanija finansira sopstvenu kupovinu, nakon čega je nekretninu istog dana preprodala po znatno višoj cijeni. Razlika između dvije transakcije iznosi oko 743.000 eura, što predstavlja profit ostvaren bez vidljivog ulaganja i bez preuzimanja poslovnog rizika.

Ovakav model poslovanja otvara niz pitanja koja do danas nijesu dobila jasan odgovor: kako je nekretnina koja je bila u vlasništvu kompanije sa državnim porijeklom završila u rukama ofšor firme, ko je i na osnovu kojih kriterijuma formirao cijenu, te da li je posrednik u ovom poslu imao bilo kakvu stvarnu ekonomsku ulogu ili je bio samo prolazna karika u unaprijed strukturiranoj transakciji.

Dodatnu dimenziju cijelom slučaju daje i činjenica da je tadašnji direktor Uprave za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović javno saopštio da institucija nije imala saznanja o tome na koji način je izvršena isplata između kupca (Aca Đukanovića) i ofšor kompanije, odnosno kako je realizovana druga transakcija u ovom lancu.

Na kraju, prema nekim informacijama, ova palata je početkom ove godine ponovo promijenila vlasnika, čime se dodatno nameće potreba da se čitav slučaj sagleda i provjeri u kontinuitetu od strane nadležnih državnih organa.

U pitanju je slučaj koji prevazilazi pojedinačnu kupoprodaju i ulazi u zonu javnog interesa, jer otvara dilemu da li govorimo o regularnom tržištu nekretnina ili o unaprijed strukturiranim poslovima u kojima ključnu ulogu imaju posrednici i netransparentni finansijski tokovi.

Biće zanimljivo i na kraju vidjeti koliko je brat bivšeg premijera zaradio od prodaje ove nekretnine.