Putovanje kroz prošlost Bara

Kako su Dvorac kralja Nikole i njegova okolina izgledali prije više od vijeka, kako je tekla izgradnja pruge od Bara do Virpazara, ko je činio barski Duvački i Tamburaški orkestar, a ko je nosio dres fudbalskih klubova „Crnojević“ i „Soko“, u prilici je da vidi publika u sklopu izložbe „Crno-bijeli Bar u koloru“, koja je postavljena na Šetalištu kralja Nikole, u sklopu programa bARS Barskog ljetopisa. Ovom postavkom, kako ističe selektor bARS-a i koautor izložbe Željko Milović, zaokružen je triptih svojevrsnih vremeplova, u sklopu kojih je publika najvećeg barskog festivala kulture u protekla tri izdanja, odnosno tri ljeta, imala priliku da kroz fotografije iz arhiva institucija i građana putuje kroz minulih vijek i nešto u istoriji Bara.

Iako je zbog loših vremenskih prilika izostalo svečano otvaranje izložbe „Crno-bijeli Bar u koloru“ autora Željka Milovića i Semira Karastanovića, nije izostalo izuzetno interesovanje Barana i njihovih gostiju. Na barskom korzou, pored kipa Popa Dukljanina, postavljeni su, u sklopu programa bARS „panoi şa kolorizovanim crno-bijelim fotografijama Bara iz prve polovine 20. vijeka.

„Ovom postavkom zaokružujemo predviđeni trogodišnji triptih vremeplova, odnosno izložbi starih fotografija Bara. Nakon ‘Bar. Ljudi.’ u saradnji sa Ćazimom Petovićem, zatim ‘Bar. Događaji.’ sa Antom Bakovićem, krug zatvara ‘Crno-bijeli Bar u koloru’ sa Semirom Karastanovićem. Tri godine – tri barska fotografa. Ovoga puta odlučili smo se za nešto složenije i nesvakidašnje – umjesto pukog prezentovanja usnimljenog, na panoima su 52 retuširane i kolorizovane fotografije, nastale između 1900. i 1941. godine. Najviše pažnje, vjerovatno, izazivaju kolorizovani radovi Rudolfa Mosingera iz 1910. na kojima se jasno vidi kako su izgledali dvorac i njegova okolina, zatim svima poznata crno-bijela fotografija Pristana sa obeliskom i hotelom ‘Marina’ iz 1936. koja tek sad dobija pravi smisao, te snimci nastali tokom izgradnje pruge Bar—Vir, 1907… Tu su i uvijek zanimljive skupne fotografije Duvačkog i Tamburaškog orkestra, fudbalskih klubova ‘Crnojević’ i ‘Soko’, sa Aeromitinga 1935. godine, ali i privatni porodični snimci koji pokazuju duh vremena“, rekao je jedan od autora izložbe Željko Milović, istakavši da „najveće zasluge za atraktivnost postavke ima Semir Karastanović, koji je na njoj radio sedmicama“.

Milović je koncipirao postavku, sakupio i odabrao fotografije, a Karastanović potpisuje obradu materijala, dizajn i izradu foto-panoa. Ovo je treća saradnja njih dvojice, nakon dokumentarnog filma „Bar na vremenskoj kapiji“ i video-spota „Ružan san“.

„Bio je ovo prilično izazovan projekat. U širem Željkovom izboru je bilo blizu stotinu  fotografija, ali su mnoge, iako atraktivne, morale biti eliminisane zbog lošeg kvaliteta i slabe očuvanosti. Naravno, najlakše je bilo raditi sa snimcima dvorskih fotografa ili profesionalaca koji su slikali za razglednice, mada je posebnu draž imao posao sa porodičnim fotografijama – od proučavanja kakve su boje bila odijela ili kapa koje su nosili, do činjenice da su na njima preci ljudi koje poznajem, njihovi đedovi i babe, očevi i majke… Volim da radim sa stvarima koje nose pečat prošlosti Bara, a ovo kolorizovanje bilo je, na neki način, bacanje novog svjetla na naše pretpostavke kako je nešto nekad izgledalo“, rekao je Karastanović, koji se fotografijom, video-produkcijom i grafičkim dizajnom bavi od 1994. godine, samostalno ili u sklopu tima kompanije „Media Pro“.

Izložba fotografija na barskom korzou postala je jedna od omiljenih konstanti programa bARS. Postavka na atraktivnom mjestu omogućava da fotografije vidi mnogo veći broj ljudi, Barana i njihovih gostiju, nego što bi bio slučaj u zatvorenim prostorima, a imaće priliku da zakorače u svojevrsni vremeplov i vide kako su nekad, u punom sjaju, izgledali ambijenti danas izmijenjeni gotovo do neprepoznatljivosti.

Ovogodišnja izložba „Crno bijeli Bar u koloru“ nastavlja niz aktivnosti na očuvanju i promociji nasljeđa barske opštine.