Potrebno posvetiti više pažnje duhovnom i kulturnom blagu Skadarskog jezera
Druga čarobna obala Bara – jezerski pojas i kulturna dobra koja se nalaze u nestvarno lijepom krajoliku Skadarskog jezera bili su u fokusu četvrtog podkasta „Budućnost prošlosti“. Gost u studiju ovog puta bio je arheolog Miloš Živanović, koji je, u razgovoru sa voditeljima serijala Aleksandrom Bojić Ivanović i Dejanom Draškovićem, govorio o jezerskoj obali Bara, manastirima na ostrvima i viševjekovnom kulturnom i duhovnom kontinuitetu.
„Jezerski krajolik skriva velika duhovna i kulturna blaga… Skadarsko jezero godinama je bila oblast koja je predstavljala relaciju između primorja i centralnog i sjevernog dijela Crne Gore. Primorje je uvijek bilo mjesto koje se prije razvijalo. U Ilirskom periodu, čak i u praistoriji, ali i u Srednjem vijeku imamo jednu jaku državu koja formira svoje teritorije i Skadarsko jezero je centar tih teritorija, koja se čuvala raznim setom fortifikacija, a kasnije, kada se već došlo do nekog mira u tom području i sigurnosti, tu se razvija neka vrsta druga lokaliteta, duhovna linija, a to su manastiri“, kazao je u podkastu Živanović, ističući da sveštena lica taj predio uvijek nazivaju Zetskom gorom.
Prisjećajući se istraživanja na Manastiru Vranjina, u kojem je učestvovao, Živanović je kazao da je svakog dana vozio čun do manastira i nazad, i išao dalje od jezera.
„Kada čovjek vidi te stvari, prije svega jezero, koje je prekrasno, uvijek mu se vraća. Samo da se ide po jezeru i posmatraju prirodne ljepote je par ekselans. Ali, ta kulturna baština često biva izostavljena. To je velika šteta, pogotovo u smislu turizma, jer kad čovjek jedanput obiđe glavne srednjevjekovne manastire – Starčevo, Moračnik, Beška, Kom, Vranjina, i susretne se sa skupinom manastira od čak 15 vjerskih objekata i osvoji ga taj duh“, kazao je Živanović, dodajući da je karakteristika većine manastira u ovom pojasu što se do njih teško dolazi bez čuna.
Da se manastirima na ovom području ne posvećuje dovoljna pažnja saglasan je i areholog Dejan Drašković. On kaže da turistima jeste na raspolaganju prevoz jezerom, i da će oni, prilikom obilaska vidjeti veliki broj vjerskih objekata, ali često izostaje kontekst.
„Ako se produbi priča o lokaletitima iz doba Ilira, na primjer, turistička ponuda bila bi mnogo kompletnija. Vodič ili vozač čuna može da pomene par opštih mjesta, ali dok se ne dođe pred manastir, to nije dovoljno. Događaj, poput večernje službe ispred manastira, je nešto što ne može da se opiše, to mora da se doživi. Generalno fali momenat bolje prezentacije u turističke svrhe“, smatra Drašković.
Živanović ističe da je Skadarsko jezero zadržalo izgled iz 15. vijeka, budući da nije narušen gradnjom, i smatra da bi se i vjerske zajednice koje su jednako male i skromne kao i nekada, lako uključile u dalju turističku valorizaciju ovog područja.
„Ako to može Sveta Gora, koja toliko godina funkcioniše pod strogim sistemima monaštva, onda možemo i mi, iako funkcionišemo u skromnijem zajedništvu“, smatra Živanović i pocrtava da je cilj bolje prikazivanje duhovnog bogatstva Skadarskog jezera.
„A bogatstvo je stvarno veliko. Ti manastiri su poznati po prepisivačkoj djelatnosti. Turisti vole priče, anegdote i treba im na taj način približiti to duhovno i kulturno nasljeđe“, smatra Živanović.
Kompletan razgovor sa arheologom Milošem Živanovićem u okviru podkasta „Budućnost prošlosti“ NVO Melos dostupan je na sljedećem linku:
Miloš Živanović je MA arheolog sa stručnim zvanjem istraživač u konzervatorskoj djelatnosti. Diplomirao je 2010. godine na katedri za antičku arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, dok dvije godine kasnije iz master studija brani temu Zanatska proizvodnja u kasnoantičkoj Dokleji. Od 2014. godine zaposlen je u JU Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore. Učestvovao je na značajnom broju domaćih i međunarodnih radionica, stručnih seminara i konferencija. Bio je član brojnih interdisciplinarnih timova koji su radili na arheološkim istraživanjima kulturnih dobara i arheoloških lokaliteta u Crnoj Gori i okruženju. Učestvovao je u izradi interdisciplinarnih studija, autor je i koautor nekoliko izložbi u oblasti arheološke baštine Crne Gore, koordinator programa o arheologiji na Danima nauke 2014. i 2015. godine. Živanović je autor nekoliko naučnih publikacija u domaćim i međunarodnim stručnim časopisima. Član je Srpskog arheološkog društva (SAD) i Association internationale pour l’histoire du verre (AIHV).
Arheolog Dejan Drašković, stručni saradnik i jedan od voditelja podcasta „Budućnost prošlosti„ radi kao kustos u JU Kulturni centar Bar. Autor je četiri objavljena stručna rada i učesnik nekoliko desetina arheoloških istraživanja u Crnoj Gori i zemljama regiona. NVO „Melos„ potpisuje podcast „Budućnost prošlosti„ koji je podržan kroz projekat „Podcasti sa arheolozima o valorizaciji i promociji kulturnih dobara„, a finansiran je od strane TO Bar na osnovu javnog poziva za učešće u postupku raspodjele sredstava za realizaciju projekta valorizacije kulturne baštine, koji se odnosi na arheološka istraživanja, konzervatorske i restauratorske radove, rekonstrukciju i promociju kulturnih dobara na teritoriji Opštine Bar.
Sadržaj podcasta „Budućnost prošlosti„ predstavlja isključivu odgovornost NVO „Melos„, dok utisci, stavovi i preporuke izrečeni u podcastu oslikavaju stavove voditelja i gostiju podcasta, a ne stavove TO Bar.
Video: Dejan Senić, Igor Perčobić, Prevod: Dina Brkanović ,Muzička podloga i obrada zvuka: Muzički studio „Melos“, Zorica Vučeljić i Filip Despotović, Produkcija: NVO „Melos“, 2022.