Radovi Mikija Radulovića u Baru: Vremeplov do neiskvarenog svijeta djetinjstva
Izložba djela poznatog crnogorskog umjetnika Milovana Mikija Radulovića, otvorena je sinoć u Zavičajnom muzeju, u sklopu likovnog programa Barskog ljetopisa. Ovom postavkom ujedno je obilježen jubilej 50 godina stvaralaštva, a pred publikom u Baru su djela nastala u protekle dvije godine.
Izložbu je otvorila dr Anastazija Miranović, likovna kritičarka i selektorka likovnog programa „Barskog ljetopisa“ koja je, prije svega, istakla žaljenje zbog činjenice da umjetnik, zbog saobraćajnih zastoja, nije u prilici da prisustvuje otvaranju.
Prema njenim riječima, slike Mikija Radulovića bi se mogle posmatrati kao „neprekinuti friz/vremeplov sjećanja koji svoju esenciju pronalazi/skriva u svijetu djetinjstva/prirode.“
„Miki Radulović cijelog svog stvaralačkog života slika jednu sliku, a nju čini neprikosnoveni „trijumvirat“ – priroda, kuća, čovjek, odnosno, zdravlje, sloboda, ljubav. Ukoliko spoznamo i osvijestimo ove datosti otključavanje koda Radulovićeve umjetnosti u ravni je prirodnih algoritama/algoritama prirode“, istakla je Miranović.
Milovan Miki Radulović rođen je 1947. godine u Nikšiću. Pedagošku akademiju, grupa likovno vaspitanje u Nikšiću završio je 1972. Pet godina kasnije diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu u klasi prof. Miloša Bajića, a 1980. godine magistrirao kod prof. Radenka Miševića, na istom fakultetu.
„U simbiozi realno-irealnog, kognitivno-osjetilnog Radulovićevi pejzaži istovremeno iritiraju i ignorišu, privlače i odbijaju, uzbuđuju, odišu dječačkom čednošću, tvore specifičnu, ličnu, “mentalnu geografiju“, prepozatljiv krajolik kulture sjećanja po kojem smo nekad hodili, jer, u Mikijevim slikama prepoznajemo/otkrivamo zaboravljeni dio sebe“, rekla je Miranović.
Izložbom na Barskom ljetopisu ujedno se obilježava se 50. godišnjica Radulovićevog stvaralaštva koji je svoje prvo samostalno predstavljanje imao 1972. u Nikšiću.
„U (ne)sebičnoj igri približavanja/udaljavanja od sebe bivšeg/sadašnjeg umjetnik se koristi ovladanim egzekutivnim metodama – višeplanskim strukturalnim rješenjima, simboličkim figuralnim akcentovanjem, provjerenim kolorističkim ansamblima uz nezanemarljivu dozu pigmentnih iznenađenja. Brada, glavice, bjeline, crveno-žuti, narandžasto-plavi, zeleni ditirambi životu, zamamna, neizgažena prostranstva, šumski proplanci i vatra što plamti u ognjištima kamenih, slamnatih kuća griju dušu, hrane ego odseljenog, otuđenog čovjeka/zavičajca. Milozvučnom nostalgijom prizivaju nemušti, neiskvareni svijet kojeg smo posjedovali i u jednom trenutku pustili da nepovratno ode“, kazala je Miranović.
Radulović, koji je priredio oko 30 samostalnih i učestvovao na preko 200 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu, dobitnik je više značajnih nagrada iz oblasti likovnog stvaralaštva. Pripadao je umjetničkoj grupi „Generacija 9“, a član je ULUCG-a od 1987. godine.
Kako je istakla Miranović, „amblematični, kontrolisani haos Radulovićeve slike produkt je igre dječaka koji ne želi da odraste“.
„Pater familias je istodobno zaigrani dječak (u) umjetnosti. Otuda hiperprodukcija u dahu nastalih djela, krokija koji nerijetko (p)ostaju „najveće“ slike, pune intenzivne, kondezovane energije, koncentrisanih doživljaja, sponatanosti, vitalnosti, života“, zaključila je ona.
Postavka se u Zavičajnom muzeju može pogledati do 15. avgusta.
