Uskoro će se steći uslovi za preciziranje detalja o spomeniku Urošu Toškoviću

U znak sjećanja na jednog od najznačajnijih crnogorskih likovnih stvaraoca, prije dvije godine pokrenuta je inicijativa za podizanje spomenika Urošu Toškoviću u Baru, koji je značajan dio svog života proveo u ovom gradu. U razgovoru za Primorski portal, jedna od inicijatorki ove ideje, istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović, govori o koracima koji su napravljeni do sada i koji slijede do realizacije ideje, značaju ovog spomenika za grad i državu, ali i predlaže načine na koje bi se dodatno mogla skrenuti pažnja na značaj Toškovićevog legata.

„Drago mi je što sam bila jedna od inicijatorki ove, kako kažete, lijepe ideje i što je Opština Bar promtno podržala realizaciju iste. Pokrenute su procesualne, zakonske radnje kako bi ideja dobila konkretan epilog u realizaciji, odnosno, postavljanju spomenika Urošu Toškoviću na adekvatnoj lokaciji u eksterijeru gradskog jezgra. Moram istaći da je Opština Bar prepoznala značaj umjetničke zaostavštine Uroša Toškovića za naš grad, Crnu Goru i uopšte kulturu i umjetnost. Činjenica da je Tošković odabrao da dio svog života provede upravo u Baru nas dodatno obavezuje u kontekstu realizacije ove ideje“, kazala je Miranović.

Ona napominje da je u toku redovna, zakonska procedura donošenja godišnjeg Plana/Programa podizanja spomen-obilježja na teritoriji opštine Bar, nakon čega će se steći uslovi za preciziranje detalja vezanih sa realizaciju ideje – odabir konkretne lokacije za inpostaciju spomenika, izrada idejnog rješenja spomenika, izbor umjetnika koji će realizovati spomenik, njegova materijalizacija itd.

„Nadam se da će u bliskoj budućnosti Bar krasiti ovaj spomenik koji će nas dodatno podsjećati na lik i djelo jednog od najznačajnijih crnogorskih likovnih umjetnika“, ističe sagovornica Primorskog portala, i dodaje da je višeznačno značajno da i na ovaj način ovjekovječimo naše velikane umjetnosti i kulture.

„Spomenička materijalizacija sjećanja na lik i djelo Uroša Toškovića komunicira snažnu poruku crnogorskog umjetničkog i kulturološkog identiteta, referiše na mjesto i značaj kulture/umjetnosti u našem društvenom i institucionalnom sistemu, inspirativno i edukativno podstiče mlade naraštaje, u konačnici, govori koliko sebe cijenimo“, smatra Miranović.

Sticajem, kako Miranović kaže, određenih okolnosti bila je u prilici da pokrene i doprinese ponovnom „oživljavanju“, revitalizovanju Toškovićeve umjetnosti na ovdašnjim prostorima organizacijom/realizacijom njegove velike izložbe u Baru, retrospektivnog karaktera 2006. godine u okviru Barskog ljetopisa, kao tadašnja selektorka njegovog likovnog programa i upravnica Galerije „Velimir A. Leković“.

„Od tada kreće nova stvaralačka i izlagačka faza Uroševe umjetnosti.  Značajan dopronos u realizaciji date izložbe i uopšte u valorizaciji i promociji Uroševog umjetničkog djela dugujemo našem sugrađaninu, Jovanu – Jocu Radoviću, koji posjeduje referentnu kolekciju Uroševe umjetničke zaostavšine, iz različitih perioda njegovog stvaralaštva. Takođe, moj dugogodišnji prijatelj, kolekcionar, Moša Todorović iz Beograda, nakon te „prekretničke“ izložbe, poklonio je barskoj Galeriji vrijedan legat od 68 radova/crteža Uroša Toškovića, čime je Galerija „Velimir A. Leković“ postala respektabilna adresa u prezentaciji, izučavanju i očuvanju Uroševe umjetničke zaostavštine. Kao istoričarka umjetnosti ponosna sam na lični doprinos u tom kontekstu“, kaže Miranović.

Realizacija te izložbe doprinjela je i njenom zbližavanju na stručnoj i prijateljskoj osnovi sa Urošem.

„Intenzivno smo se družili tog ljeta, a nastavili kasnije, pokušavajući da njegove misli, osim kroz likovni, učinimo dostupnim i kroz literarni iskaz, produkcijom publikacije koja će objedinjavati njegove sentence, filozofske misli o umjetnosti i životu i sl. Nažalost, nijesmo uspijeli da je završimo. Svoje stručne opservacije o Uroševom djelu imala sam priliku da zabilježim u brojnim svojim tekstovima, od kataloških do monografskih izdanja. Ukratko, ako bih morala da u jednom svedem ko je bio  Uroš Tošković, bio je čovjek koji je živio svoju umjetnost, osoben i jedinstven u svakom pogledu“, kaže Miranović.

Nerijetko kažemo da se našim velikim stvaraocima nijesmo ni za života, a potom, ni nakon smrti kao društvo odužili. Miranović smatra da, kada je ova tema u pitanju, uvijek može više i bolje.

„Crna Gora je Urošu dala svoje najveće priznanje – Trinaestojulsku nagradu, takođe, status istaknutog kulturnog stvaraoca (koji podrazumijeva kontrinuirano primanje određenih finansijskih benefita), dobio je od Opštine Pogorica stan u Podgorici, a i sve značajnije državne i/ili opštinske institucije kulture/umjetnosti otkupile su ili dobile jedno ili više Uroševih radova – Narodni muzej Crne Gore, Centar savremene umjetnosti Crne Gore, JU Muzeji i galerije Podgorice… U kontekstu održavanja „budnim“ svijesti o Uroševom djelu, koristim priliku da predložim, da neka od naših profilisanih umjetničkih i edukativnih institucija (FLU, Fakultet vizuelnih umjetnosti, UDG i/ili sl) nagradu za crtež nazove po Urošu Toškoviću i da Galerija „Velimir A. Leković“ ili neka druga galerija ili institucija kulture/umjetnosti u Crnoj Gori uspostavi Salon crteža bijenalnog karaktera, koji će nositi ime Uroša Toškovića“, kaže Miranović.