Dr Maja M.Vojinović: Putopis – moje drugo ja

Od Grčke, putem istočne Evrope, do Rusije i Skandinavskih zemalja, zapadnom Evropom do Italije, Portugalije i Španije.

Vojinovićeva je, kao počasni član Umjetničkog Savjeta Udruženja „Umjetnost bez granica” iz Bara, jedan od osnivača „Prvog crnogorskog kulturnog društva za Skandinaviju“ iz Malmea, te prof. dr na Univerzitetu „Union-Nikola Tesla” u Beogradu i Fakulteta za menadžment u Sremskim Karlovcima, proputovala skoro cijelu Evropu.

– Postoje putovanja koja nas vode u daleke zemlje, ali postoje i ona koja nas vode dublje, u nas same. Svaki pređeni kilometar, svaki novi grad i susret sa ljudima drugačijih običaja postaju dio jedne velike životne priče. Evropa, sa svojim raznolikim pejzažima, bogatom istorijom, starim gradovima i neiscrpnom kulturnom baštinom, upravo je takva priča – kontinent koji se ne može upoznati samo pogledom na kartu, već se mora doživjeti srcem.

Njeno putovanje započelo je na jugu, u Grčkoj, zemlji Sunca, maslinjaka, plavog mora i drevnih civilizacija, a nastavilo se kroz istočnu Evropu, prostranstva Rusije i tišinu Skandinavije.

– Potom me je put odveo na zapad, kroz zemlje u kojima se prošlost i sadašnjost prepliću na svakom koraku, sve do sunčane Italije, udaljene i zavodljive Portugalije i temperamentne Španije. Bio je to susret sa različitim licima Evrope, ali i sa njenom zajedničkom dušom – priča profesorica Vojinović i nastavlja:

– Do sada sam objavila dvije putopisne priče u koatorstvu sa piscem, kosmopolitom i humanistom Šekijem Musićem, u nacionalnom časopisu „Odzivi” (časopis za književnost, kulturu, umjetnost i nauku pod nazivom „Istočna priča – Rusija”) i „Putevima hodočašća – Santjago de Kompostela”.

Kako kaže, putovanja obogaćuju dušu i šire vidike.

– Tokom putovanja sam imala priliku da boravim u brojnim evropskim zemljama, upoznajem različite narode, njihove običaje, kulturu, istoriju i način života. Svaka zemlja bila je novo poglavlje u mojoj ličnoj i intelektualnoj biografiji, a svaki pređeni kilometar prilika za sticanje novih znanja, širenje vidika i otkrivanje novih dimenzija svijeta u kojem živimo.

Put ju je, ističe, vodio kroz Grčku, Bugarsku, Rumuniju, Tursku, Mađarsku, Slovačku, Poljsku, Estoniju, Letoniju, Rusiju, Švedsku, Finsku, Dansku, Njemačku, Švajcarsku, Austriju, Francusku, Italiju, Portugaliju, Španiju…

– Svaka od ovih zemalja ostavila je poseban trag u mom sjećanju, obogaćujući moje iskustvo novim saznanjima. Od antičkog nasleđa Grčke, preko kulturnih i istorijskih slojeva Bugarske, Rumunije i Turske, do srednjoevropskih prostora Mađarske, Slovačke i Poljske, otkrivala sam bogatstvo različitih civilizacija i razumjela koliko su istorijski putevi naroda međusobno povezani. U Estoniji i Letoniji upoznavala sam posebnosti baltičkog prostora, dok je Rusija svojom prostranošću, kulturnom dubinom i istorijskim nasleđem otvarala nove horizonte razmišljanja.

Skandinavske zemlje, Švedska, Finska i Danska, približile su joj drugačije poglede na život, društvenu organizaciju i odnos čovjeka prema prirodi.

– Njemačka, Švajcarska i Austrija pružile su mi priliku da sagledam raznovrsne modele razvoja, kulturnog stvaralaštva i očuvanja tradicije. Francuska me je podsjetila na univerzalnu vrijednost umjetnosti i filozofske misli, dok su me Italija, Portugalija i Španija osvojile svojim istorijskim nasleđem, umjetničkim bogatstvom, mediteranskim duhom i specifičnim načinima izražavanja životne radosti.

Svako putovanje bilo je više od geografskog pomijeranja iz jedne zemlje u drugu.

– Osvajala sam nova prostranstva, sticala nova znanja, otvarala nove vizije i ideje, širila svoje intelektualne i kulturne vidike i bogatila sopstvenu kulturu. Upoznavanje različitih sredina omogućilo mi je da bolje razumijem raznolikost ljudskih iskustava, vrijednost kulturnog nasleđa i značaj međusobnog poštovanja, razumijevanja i saradnje među narodima.

– Putovanja su me naučila da je znanje neprekidan proces, da se svijet ne može sagledati samo iz jednog ugla i da svaki susret sa drugačijom kulturom pruža mogućnost za lični rast. Knjige nam prenose znanje, ali neposredno iskustvo daje mu posebnu dubinu: ono što vidimo, doživimo i razumijemo na putu, postaje trajni dio našeg unutrašnjeg svijeta. Zato svoja putovanja doživljavam kao dragocjenu riznicu iskustava, saznanja i nadahnuća. Ona su proširila moje vidike, podstakla nova razmišljanja, obogatila moj kulturni identitet i učvrstila uvjerenje da je otvorenost prema svijetu jedan od najvažnijih puteva ka ličnom i duhovnom razvoju.

Putovati znači učiti, upoznavati, razumjeti i rasti. Znači prevazilaziti granice poznatog, otkrivati nove mogućnosti i obogaćivati sopstveni pogled na svijet. Svaka zemlja koju je posjetila ostavila je u njoj dio svoje priče, a sva ta iskustva zajedno oblikovala su jednu širu, bogatiju i sadržajniju sliku Evrope i njenog kulturnog nasleđa.

– Na kraju, najveća vrijednost putovanja nije samo u broju posjećenih zemalja, već u znanju koje smo stekli, idejama koje smo razvili, vidicima koje smo proširili i bogatstvu koje smo ponijeli u sebi. Upravo to čini putovanja neprocjenjivim dijelom mog životnog iskustva i trajnim izvorom novih saznanja, inspiracije i stvaralačkog nadahnuća. Putovanja nas uče da predrasude često nastaju iz nepoznavanja, a da se razumijevanje rađa iz susreta. Kada prođemo ulicama nekog stranog grada, razgovaramo sa njegovim stanovnicima i upoznamo dio njihove svakodnevice, prestajemo da posmatramo svijet kao skup udaljenih i nepoznatih mijesta. Počinjemo da ga doživljavamo kao zajednički prostor ljudskih sudbina. U tome je možda najveća vrijednost putopisa: da ne prenosi samo slike i predjele, već i osjećanja, misli i saznanja koja ostaju nakon povratka.