Jubilej „Gospojina“, deceniju pjesmom čuvaju nasljeđe i tradicionalno gostoprimstvo

One su srdačne, glasne i vrijedne. Prije deset godina odlučile su da izađu iz sjenke svakodnevnih kućnih i poslovnih obaveza i da za svoju dušu organizuju druženja, književne večeri i nastupe na različitim manifestacijama. Vremenom su ohrabrile mnoge žene da im se pridruže. Skromne i uporne, vodile su se potrebom da sačuvaju kulturno nasljeđe svoga kraja, a neke od danas veoma poznatih manifestacija potekle su upravo iz njihovih ideja.

Udruženje su osnovale 21. septembra 2016. Datum nijesu birale planski, ali im je obilježio put. Svoju misiju započele su na dan kada se obilježava Mala Gospojina, praznik rođenja Presvete Bogorodice. NVO Udruženje žena Zete – Gospojine ove godine slavi deceniju postojanja.

Javnosti poznate kao zetske Gospojine, članice ovog udruženja njeguju tradiciju i oživljavaju zaboravljene segmente kulturnog nasljeđa, dajući svemu lični pečat kroz fini vez, lijepu riječ, osmijeh podrške i gostoprimstvo.

Okupljaju se, pišu poeziju i recituju, pjevaju i glume, vezu i pletu, a vješte su i u pripremi lokalnih specijaliteta. Ovih dana uvježbavaju repertoar i pripremaju se za nastupe i takmičenja. Očekuje ih učešće na „Krtolijadi“, koja će biti održana 7. juna u Kučima, kao i na manifestaciji „Dan krapa“ u Zeti, takođe planiranoj za naredni mjesec.

„Umujem, umijem, evo me“

Logo nevladine organizacije žena Zete čine preklopljene starije i mlađe ženske ruke, a sve ove godine udružene su pod sloganom „Umujem, umijem, evo me“. One ne traže prilike, već ih stvaraju, nošene željom da otrgnu od zaborava tradicionalne specijalitete, priče, pjesme i stare zanate, da ih sačuvaju i predaju mlađim generacijama.

Osnivačice udruženja su profesorica jezika u penziji Olga Dabović Klikovac, Anika Vuletić i Snežana Seka Vulin. Svoj doprinos „Gospojinama“ daju Sonja Rakčević, Danijela Šundić, Ljiljana Mijović, Irena Lazović, Zdenka Živković, Sanja Bašanović, Stanka Stojanović, Bobana Stanić, Ivka Lazović i mnoge druge članice, kao i Duško Lazović i Mićo Rakčević, koji im pružaju veliku podršku u radu. Srećne su jer im konstantno dolaze nove članice.

Žene iz „Gospojina“ organizovale su mnogobrojne književne večeri za svoje članice i druge autore, kao i neke humanitarne akcije. Iako bi željele da materijalno pomognu i podrže svakoga ko se nađe u teškoj situaciji, navode da su im resursi ograničeni. Kroz sve ove godine njihov rad se dominantno temeljio na sopstvenim snagama. Same su finansirale kostime, nastupe i gastro-ponudu za tematske manifestacije, oslanjajući se najviše na međusobnu podršku i entuzijazam.

Do sada nijesu imale značajniju pomoć kroz konkurse ili projekte za nevladin sektor, ali navode kako planiraju da se dodatno aktiviraju i na tom polju. Ističu da od početka rada imaju veliku podršku lokalne samouprave, a Opština Zeta ih uključuje u sve kulturne manifestacije. Svoje aktivnosti i planove osmišljavaju u prostorijama koje dijele sa Organizacijom boraca NOR-a 1941–1945 Zete u Golubovcima, sa kojom njeguju dugogodišnju saradnju i kulturu sjećanja na antifašističku borbu.

Pod svjetlima pozornice

Olga, Anika i Snežana prisjećaju se kako su krenule skromno i lagano, posvećene ljubavi prema pisanoj riječi i slikarstvu. Željele su da podstaknu i druge žene da se oprobaju u onome što vole i pokažu koliko znanja, kreativnosti i dara nose u sebi. S ponosom kažu da su mnoge od njih tek po dolasku u udruženje shvatile „šta sve znaju i umiju“. U početku nije bilo lako okupiti žene iz Zete spremne da javno nastupe i pokažu svoj talenat. Mnoge su imale veliku tremu i nijesu vjerovale da mogu stati pred publiku.

Danas su sve članice aktivne. Neke od njih pišu pjesme, druge solo nastupaju ili pjevaju zajedno sa drugim članicama, objavljuju knjige, osvajaju nagrade na pjesničkim večerima, izrađuju suvenire i razne rukotvorine, vode programe i nastupaju na kulturnim događajima širom zemlje. Pojedine „Gospojine“ su i članice Udruženja književnika Crne Gore. Imaju lijepu komunikaciju i sa školama iz Zete i trude se da uključe djecu i mlade u sve kulturne programe. Posebno su ponosne na saradnju sa Savezom udruženja paraplegičara Crne Gore. Za svoj rad dobile su i priznanje mladih dijaspore – „Pomozi srcem“ za očuvanje tradicije zavičaja. Akterke su i dokumentarnog filma koji je o njima snimio Zoran Fatić.

Zecki kolač

Članice „Gospojina“ podjednako su vješte sa riječima i tijestom. Ruke koje pišu ljubavne stihove i knjige mogu i da naprave najukusnije priganice, presukače i hljebove. A znaju i da gramatička ispravnost naziva često namjerno biva istisnuta pred snagom tradicije i sjećanjima na stare Zećanke koje su pravile zecke kolače. „Naše su ih babe zvale zecki kolači, tako se govorilo“, kroz šalu objašnjavaju u udruženju, naglašavajući kako ovaj lokalni specijalitet može i mora biti brend. Iako je potrebno svega par sastojaka za zetski kolač, njegova priprema krije neke cake koje se prenose sa koljena na koljeno. Hrana nastala u teškim vremenima, onim kada se sa malo pravilo sve za mnogobrojne porodice, i danas je cijenjena na trpezama u ovim krajevima, a interesantna je i turistima.

„Naša ljubav“

Posebno mjesto u radu „Gospojina“ zauzimaju etno muzika. Kompozicije „Balarbanko“, „Zeta“ i „Naša ljubav“ samo su dio repertoara koji izvode širom Crne Gore. Na nedavno obnovljenom festivalu „Zetska pjesmarica“ dale su značajan doprinos. „Gospojine“ sakupljaju stare pjesme iz zetskih krajeva, bilježe zaboravljene stihove i motive.

„Sve je manje ljudi koji nam mogu reći tačne stihove starih pjesama. Mi se zaista trudimo da ih pronađemo, zabilježimo i sačuvamo, tačno onako kako su glasile u originalu. Dosta se toga zaboravilo, pa je od nekih pjesama ostalo svega nekoliko stihova ili strofa. Pišemo i naše pjesme. U njih umetnemo starinske i autentične motive, inspirisani smo nekadašnjim izrazima i frazama. Kao da im udahnemo nov život i malo ih prilagodimo kako bi bile dopadljive i mlađim generacijama. I zadovoljni smo kako mladi reaguju. Naša Olga Klikovac je razgovarala sa jednom starijom ženom koja više nije živa. Tada je zapisala sve što joj je ta gospođa kazivala i čega se sjećala. U pripremi je i objava zetske pjesmarice“, nabrajaju svoje planove članice udruženja.

Osim muzike i poezije, njeguju i stare zanate – vez, heklanje, pletenje, sve ono što su vrijedne ruke žena iz ovih krajeva znale i umjele da stvore. Smatraju da bi trebalo sačuvati i rijetko umijeće gradnje i izrade predmeta od pruća i trske, po čemu su bili prepoznati stari Zećani. „Gospojine“ nemaju dilemu kako da ožive nasljeđe svoga kraja, jer kažu da znaju da je u svaku vještinu prije svega bila utkana istinska želja mještana da pomognu jedni drugima i da svakoga sa strane dočekaju i isprate najbolje što znaju i mogu.

Čuvarke tradicije

Vremenom su njihove aktivnosti i inicijative prerasle okvire malog lokalnog udruženja. Danas su „Gospojine“ dio gotovo svake kulturne manifestacije u Zeti. Upravo iz njihovih ideja nastala je manifestacija „Dani zetskih kolača i priganica“, kao i inicijativa za zaštitu zetskog kolača kao lokalnog brenda, koju su predale nadležnoj instituciji.

Imaju i odličnu saradnju sa Opštinom Zeta, lokalnom turističkom organizacijom i KIC Zeta u Golubovcima. Učestvovale su na zetskoj „Raštanijadi“ i „Danu krapa“, prošlogodišnjoj „Krtolijadi“ u Kučima, kulturnim manifestacijama u Danilovgradu, Baru, Nikšiću i Podgorici, a svoje rukotvorine predstavljale su i van Crne Gore. Članice ovog udruženja posebno su ponosne na saradnju sa Labudom Lončarom i NVO „Nekazano“ iz Bara.