Monika Đukić sjajno branila gol Mornara 7 u Drugoj ligi
Monika na golu, Fotografije: Privatna arhiva
Monika Đukić (13) u rukometu se našla sa svojih 11 godina, u timu Mornar 7. Nagrada za njene dobre odbrane je poziv u pionirsku reprezentaciju 2012. godište, za okupljanje na Ivanovim koritima.
– Na trening rukometa sam otišla sa drugaricom, čisto iz radoznalosti. Tada sam trenirala karate, ali mi se nakon tog prvog treninga rukomet izuzetno dopao. Na preporuku trenera Gorana Simića, kojem dugujem veliku zahvalnost za sve što je uradio za mene, odlučila sam se za poziciju golmana, i nisam se pokajala ni u jednom trenutku – prisjeća se Monika tih prvih koraka i dodaje:
– Počela sam sa mini rukometom, gdje me prvim koracima obučavala trenerica Indira Mujić, kojom se ovom prilikom zahvaljujem na tim savjetima u samom početku. Nakon toga sam prešla i počela da igram za pionirsku ligu za djevojčice 2010. godište. Takođe, igram i ekipi u Drugoj ligi.
Ona posebno naglašava zahvalnost treneru Draganu Gvozdenoviću Čobu, koji joj je omogućio da odlazi na golmanske treninge u Budućnost.
– Koristim priliku da se zahvalim i trenerici Marini Rakočević, kao i Milanki Miri Čelebić, od koje sam dobila poziv za pionirsku reprezentaciju 2012. godište.
Monika ističe da je rukomet od prvog dana postao njena ljubav.
– Jedva čekam svaki trening, i uvijek pokušavam da dam svoj maksimum na terenu, kao i moje saigračice. Kao tim smo podrška jedna drugoj, kako na terenu, tako i van njega. Ana Ivanović, takođe golman ekipe, i ja slažemo se i pokušavamo da doprinesemo ekipi.
Kako kaže, njen cilj je da jednog dana nosi dres reprezentacije i da ponosno predstavlja svoju državu.
Idol joj je Nebojša Simić, jedan od najboljih golmana u ovom sportu.
– Pred utakmicu pokušavam da se opustim i da dam svoj maksimum. Nije uvijek sve idealno i uvijek može bolje.
Njen najveći oslonac je njena majka, ističe Monika.
– Ona je moja najveća podrška i oslanac, i njoj dugujem veliku zahvalnost na svemu. Bilo je trenutaka kad sam htjela da odustanem, posebno nakon povrede.
Na kraju, poručila je mladim sportistima da vjeruju u sebe i svoje snove.
– Ništa nije nemoguće. Rad, trud i disciplina su najbitniji.
.
