Otrgnuto od zaborava: Ana Vujošević, teniserka iz Bara, u kampu Nikole Pilića u Njemačkoj
Teniska akademija ima šest zatvorenih i deset otvorenih terena. Nikola Pilić je trenirao i Novaka Đokovića.
Tekst napisan 2008. godine
Tenis je fenomen, promocija imidža, potvrda talenta, lična karta onih koji su sebe oglasili ljudima bez adrese, u najboljem smislu te riječi. Adresa je uspjeh, ili bolje prestiž, sa velikih turnira poput Rolan Garosa, Vimbldona…
U slučaju Ane Vujošević upravo je ovaj sport bio put do uspjeha. Ana je potražila Nikolu Pilića, trenera koji je stvorio Novaka Đokovića. Filozofija bijelog sporta je, zapravo, afirmacija individualnog, vrlo poželjna potvrda, i pomalo izokrenuta priča o pojedincu koji može da zamijeni kolektiv.
– Pilić je mnogo dobar čovjek, inteligentan u tenisu, spreman u svakom trenutku da pomogne, da pokaže svaku vježbu. Treninzi su mnogo jaki, i to mi se dopada. Radi se dva puta dnevno, po više sati. Akademija prima 20 stalnih, i to one koje Nikola izabere – kaže Ana, ističući da su uslovi za rad izvanredni.
– U Akademiji je šest zatvorenih i deset otvorenih terena, deset soba sa dva kreveta, a ja sam u sobi sa četiti kreveta. Mnogo je djece koja samo dolaze na probu, ali oni borave u hotelima. U sobi sam sa dvije Slovenke i jednom djevojčicom iz Herceg Novog, koja je dugo trenirala tenis u Rusiji. Svake subote igram sa Pilićem, i to mi je posebno drago i korisno. Kod njega nema odmora, traži samo rad, rad i rad, a to mi se mnogo sviđa. Osim toga što radimo na treningu, nekoliko sati svakog dana potrebno je i za dodatne treninge. Koliko je puta samo Novak Đoković udario lopticu u zid posle treninga… To je Nikola tražio od njega da bi olabavio zglob i šake. Nikola, takođe, ocjenjuje i to što sami radimo. Nadgledao je ono što sam radila u poslednje vrijeme, i mom bratu Nemanji, koji je pratio treninge, govorio kako sam iz dana u dan sve bolja. U kampu se, inače govori engleskim jezikom, a sa Nikolom na srpskom.
Anin otac Vojo kaže da mu je Pilić objasnio zašto italijanski tenis nije uspješan u svijetu.
– Italijani ne poklanjaju puno pažnje fizičkoj spremi kog igrača od malena. Recimo da je Ana do 12. godine usavršavala samo tehniku, dok kod Pilića ide sve, čista priprema za meč već od 12. godine. Ima šest sati dnevno treninga, dok je kod Italijana to sve blaže, i upravo sa tim blagim treninzima preskoče najvažniji period u djetinjstvu, kada čovjek treba da postigne maksimum. U Italiji upravo zbog toga nema vrhunskih tenisera. Pilić je jedini čovjek koji je sa dvije reprezentacije osvojio četiri dejvis kupa, sa Hrvatskom i Njemačkom. Tenis mu je opsesija. I on i njegova žena su svakog dana na terenu. On svake sedmice po 2-3 sata sam radi sa Anom i oduševljen je njom, kako kaže, jer voli da uči i brzo pamti. U akademiji su istina djeca bogatih ljudi, a bilo je još djece iz Crne Gore. Anu obožavaju, i kad se radi raspored trenera za naredni dan, svi traže da rade sa njom – kaže Vojo.
Ana trenira u Nemačkoj zajedno sa grupom talentovanih djevojčica, Vesnom Vasiljević, Minom Labović i Tadeom Majarić, sa kojima dijeli i sobu.
– U poslednja četiri mjeseca izdešavale su mi se mnoge lijepe stvari, ali sam poslednjeg mjeseca bila jako nervozna, jer sam se uželjela svoje rodbine. Sa Pilićem sam igrala skoro svake subote i srijede, zajedno sa Ivom Ivković iz Beograda. Po povratku u Nemačku uslijediće i moje prve igre na turnirima. U Bar ću doći za rođendan 15 avgusta.
Zajedno sa svojim drugarima Ana sanja teški san srpskih šampiona… Jelena Janković i Ana Ivanović su zaštitni znak svjetskog tenisa danas. Nabolji putokaz, i dobar obrazac za djevojku poput Ane Vujošević. Bar je, kao grad, kao majčina sredina, kao roditeljska oaza, prethodnih godina bio pouzdan teren za Anine snove. Treba vjerovati da će oni biti ostvareni, obzirom na rad, zalaganje i prestižnu adresu teniskog kampa u kojem trenira.
