Otrgnuto od zaborava: Nada Marstijepović, član zlatne generacije košarkašica
![Otrgnuto od zaborava: Nada Marstijepović, član zlatne generacije košarkašica](https://i0.wp.com/primorski.me/wp-content/uploads/2024/01/nada.jpg?resize=850%2C560&ssl=1)
Godine prošle se ne zaboravljaju. Sjećanja na mladalačke dane ostaju vječno, čuvaju se u najdubljem dnu srca. Fotografije vjerno svjedoče i podsjećaju na dane davne 80. godine, o jednoj sjajnoj generaciji barskih košarkašica, predvođenih profesorom Ljubom Skokovićem.
Tekst napisan 2008. godine.
Članica te zlatne generacije Nada Marstijepović nije u porodici imala nikog ko je bio zakleti sportista, niti su imali neku sportsku tradiciju. Jednostavno, sa nekoliko drugarica priključila se treninzima, zaljubila se u košarku, dijelila radosti i pobjede sa svojim saigračima i isto tako tugovala zbog poraza.
– Bilo je i onih koji su mi predviđali uspješnu karijeru, ali ja nisam dozvoljavala da mi slava udari u glavu, čak ni onda kad sam postala košarkašica Partizana. Nisam ni razmišljala da bi košarka mogla da mi bude poziv.
Nakon Partizana, Nada je jedno vrijeme igrala za ekipu Voždovca, a zatim i za sastav Karaburme.
– Beograd je izazov za svakog sportistu. U klubovima je sve bilo dobro organizovano. Svakog dana nešto novo. Bilo je teško navići se na rad. Vladala je izuzetna, specifična disciplina. Moram reći da, kad razmišljam o tim godinama, shvatam da sam stekla neprocjenjivo bogatstvo, koje ne može ničim da se mjeri. No, počela sam da razmišljam da ostavim košarku, mada su na to uticale i sve češće povrede. Posvetila sam se studijama, ali mi nije žao ničeg. Imala sam petlju da kao mlada osoba iz Bara pređem u Beograd, postanem čak član Partizana, koji je u to vrijeme imao najbolji sastav u onoj Jugoslaviji.
A zatim, upornost u učenju kao i u košarci.
– Nije mi bilo teško, jer sam i to jako željela. Bila sam uporna. Završila sam Fakultet za fizičku hemiju, i stekla zvanje diplomirani fiziko-hemičar. Na istom fakultetu sam završila diplomske akademske studije fizičke hemije-master, sa izbornom oblašću Zaštita životne sredine, i stekla zvanje diplomirani fiziko hemičar – master. U Podgorici sam završila diplomatsku akademiju Gavro Vuković, a magistarske akademske studije na Metalurško tehnološkom fakultetu u Podgorici i stekla zvanje magistra nauka. Radila sam u Ministarstvu unutrašnjih poslova, u Centru za kriminalističku tehniku, kao vještak, a danas sam zaposlena u Javnoj upravi Crne Gore, u sektoru za vanredne situacije – kaže ona i dodaje:
– Slava je lijepa stvar. Ali jednog dana sve to prođe i zato nisam htjela da školu ostavim po strani, smatrala sam da je to najvažnije. Nisam željela da budem samo košarkašica.
Ženska košarka u Baru je zapostavljena
– Ne znam zašto, ali ženska košarka u Baru je zapostavljena. Sigurno je da ima talenata i da bi se rad mogao organizovati. Ni tada kada sam ja počinjala nije bilo lako.
![](https://i0.wp.com/primorski.me/wp-content/uploads/2024/01/nada-ekipa.jpg?resize=800%2C550&ssl=1)
Na okupu su bile Miroslava Sušić, Gordana Perutović, Munira Perović, Gordana Vlahović, Olja Lazarević, Dragana Radulović, Tanja Jovović, Slobodanka Milić, sestre Slavica i Mirjana, čijeg se prezimena, kaže, ne sjeća, zatim Dubravka Đurišić, Tanja Špadijer, Snežana Kovačević i Slavica Nedić.
– Sigurno je da bi se neke od nas prihvatile posla, jer je danas, ipak, lakše raditi nego u vrijeme kada smo mi počinjali. Nastojaću da budem jedna od tih koje će poraditi na buđenju ženske košarke u Baru. Očekujem pomoć gradonačelnika Žarka Pavićevića, koji sportu i kulturi daje veliki prostor, ali takođe i od barskih sportista.