Sport nekad i sada: Iz ugla Meta Divanovića

Sport se danas drastično promijenio u odnosu na neka ranija vremena. Nekad je to bio stil života, fokusiran na ljubav, zajedništvo i vaspitanje, treniralo se u skromnijim uslovima, dok je danas vođen profesionalizmom, tehnologijom, komercijalizovan je i traži superiorne rezultate. Ipak, tako gubi dio „duše” i ličnog kontakta, ima manje gledalaca i sve veći nedostatak fizičkih aktivnosti kod mladih.

Meto Divanović, bivši profesionalni fudbaler, danas trener u Otrant Olimpiku, kaže da živimo u modernom društvu, u kojem se sve jako brzo mijenja. Trendovi se ređaju kao na traci, a promjene trpi i sport. Fudbal više definitivno nije isti.

– Prošao sam kompletan put od omladinskog do profesionalnog fudbala, nastupajući u Crnoj Gori i inostranstvu, a danas sam aktivan u poslu trenera. Igrao sam za Mornar, Slogu iz Starog Bara, Petrovac, Lovćen, norveški Sarpsborg 08 i Otrant-Olimpic iz Ulcinja. Trenutno sam pomoćni trener u FK Otrant-Olimpic – kaže Divanović.

Nekad je, kaže on, odnos igrača prema trenerima bio sa puno poštovanja, discipline i povjerenja. I to je bila osnova svakog uspjeha. Bez toga ni tada nije bilo, a ni danas nema rezultata.

– Današnji fudbal je brži, zahtjevniji i taktički napredniji, a rad i profesionalizam su važniji nego ikad – ističe on.

Kad je u pitanju odnos prema školskim profesorima, u vrijeme dok je on igrao bilo je to vrlo korektno.

– Smatram da su i obrazovanje i sport jednako važni. Danas su mladi previše zaokupljeni društvenim mrežama, koje mogu biti korisne za promociju, ali ne smiju odvlačiti fokus sa terena i svakodnevnog rada.

On ističe da su mu roditelji bili najveća podrška tokom cijele karijere, te da nije bilo takve podrške sve bi bilo mnogo teže.

– Danas je znatno drugačije vrijeme. Roditelji često svom sinu govore da je najbolji, bez obzira na realnu sliku, sve češće se miješaju u trenerski posao, dok menadžeri imaju veliki uticaj već od najranijeg uzrasta. U takvom okruženju, talenat i rad ponekad padaju u drugi plan, a pravi razvoj igrača zahtijeva strpljenje, disciplinu i povjerenje u stručni rad trenera – kaže on, i podsjeća na jednu utakmicu u dresu Petrovca:

– Sjećam se te utakmice za ekipu Petrovca, kada sam postigao dva gola. Moj otac je bio na tribinama. Kada sam došao kući, samo mi je čestitao i rekao „može i treba to bolje”. Tu je priča završila. Nikada se nije miješao u moj put, niti je ulazio u stvari koje su pripadale trenerima. Time me je naučio najvažnijoj lekciji – da se najdalje stiže poštovanjem, radom i skromnošću.

I na tribinama se puno toga danas promijenilo.

– Publika je srce fudbala, a puna tribina daje dodatni motiv i energiju igračima. Ali, nažalost, u današnjem vremenu na tribinama je sve manje publike, čime se gubi i ona posebna emocija i podrška koja je fudbal nekada činila posebnim.

Za Divanovića je svaka ekipa gdje je igrao imala ponešto posebno.

– Ipak bih izdvojio Sarpsborg 08 po organizaciji i profesionalizmu.

O kvalitetu našeg fudbala na utakmicama Prve i Druge lige, Meto ističe:

– Mora se svakako priznati da je Prva liga kvalitetnija od Druge, brža je, zahtjevnija i sa većim brojem iskusnih i provjerenih igrača. Druga liga više služi kao razvojna baza za mlade koji tek treba da se dokažu.