Sportske priče: Milica Tapušković najbolji tehničar juniorskog prvenstva
Milica Tapušković, Foto: Arhiva
Kada se pomene ženski OK Galeb nekako uvijek svi prvo pomisle na Ivanu Glomazić, Jelenu Cvijović ili Marinu Šušter. Jedno ime, ipak, neopravdano se izostavlja. Milica Tapušković (16) svojim igrama odavno je pokazala da se mora naći među prvim i najboljim.
Tekst napisan 2009. godine
Iako još uvijek vrlo mlada, pretrčala je mnogo kilometara, prolila znoja i suza, osjetila radost pobjede i gorčinu poraza. Na juniorskom prvenstvu Crne Gore poslednje dvije godine ponijela je laskavu titulu najboljeg tehničara, a u svojoj dosadašnjoj sportskoj biografiji već knjiži i nastupe za kadetsku reprezentaciju Crne Gore.
Kako je Milica Tapušković počela da trenira odbojku ?
-Počela sam u četvrtom osnovne, kod Vlada Jovanovića u Luci Bor. U Galebu sam od samog formiranja kluba. Volim odbojku, i još kao mala znala sam da ću se ovim sportom baviti profesionalno.
Da li si htjela da igraš baš na poziciji tehničara, ili se to dogodilo igrom slučaja?
– Od kako sam počela, igram na toj poziciji. Ne sjećam se zašto i kako.
Da li ti ponekad smeta to što ste, kao ekipa, postale ikone grada, i što se od vas sada očekuju samo pobjede?
– Ne mogu da kažem da mi smeta, ali je trebalo vremena da se na to naviknem. Sad na teren izlazimo sa dozom odgovornosti i prema našim simpatizerima, koji od nas uvijek očekuju najviše, ali smatram da to ne treba da nas opterećuje, već da nam pruži dodatnu snagu na terenu.

Koliko je teško navići se na sportski način života, putovanja, ubitačan ritam treninga i utakmica, a tu je i škola?
– Teško je bilo na početku složiti sve kockice u glavi, kad od djevojčice postaneš dio nekog tima u kome se, ipak, tek samo jedna karika. Kasnije, kad malo dublje uđemo u takav način života, shvatimo da nismo same, i da svi sportisti vode manje – više isti život, tako da je meni lakše kad znam da nisam jedina kojoj je teško. Što se škole tiče, uvijek naravno, imamo razumijevanje profesora.
Šta voliš da radiš u slobodno vrijeme?
– Nemam mnogo slobodnog vremena, ali u svakom slučaju volim da budem sa porodicom, kao i sa drugaricama. Najviše sam u društvu Ivane Glomazić, Jelene Lekić i Dragane Vulević.
Šta će za Milicu Tapušković biti uspješna 2009. godina?
– Prije svega sezona bez povreda, a onda dobre igre i u klubu i u reprezentaciji.
Šta bi poručila svim djevojčicama koje počinju da se bave odbojkom, ili bilo kojim drugim sportom?
– Da je talenat samo 5 odsto uspješne karijere, a sve ostalo su rad i upornost. Iako je ponekad vrlo teško, meni je sport donio samo lijepe stvari, i kad bih ponovo morala da biram, ponovo bih izabrala odbojku.


