Redovno vježbanje i u starijoj životnoj dobi – prilagoditi tempo ličnim mogućnostima

Kretanje je jedan od najvažnijih uslova očuvanja zdravlja u starijem životnom dobu.
Redovna fizička aktivnost produžava vitalnost i čuva samostalnost i nakon šezdesete godine.
Ipak, jedno od ključnih pitanja ostaje da li u zrelijim godinama postoji optimalno vrijeme za fizičku aktivnost.

Što godine više odmiču, to jasnije osjećamo koliko nam tijelo traži pažnju. Kretanje više nije stvar estetike ili kondicije, već osnovni preduslov dobrog zdravlja i kvalitetnog života. Redovna fizička aktivnost pomaže da sačuvamo mišićnu snagu, ravnotežu i pokretljivost, ali i da očuvamo dobro raspoloženje i mentalnu bistrinu. Upravo zato izbor pravog ritma vježbanja postaje važan dio svakodnevice u starijem dobu.

Odgovor na pitanje kada je najbolje trenirati nije jednostavan. Ne postoji jedno pravilo koje važi za sve, jer se ljudi razlikuju po navikama, zdravstvenom stanju i dnevnim obavezama. Neki imaju najviše energije rano ujutru, dok drugima organizam „radi“ tek kasnije tokom dana.

Za mnoge starije osobe jutro predstavlja miran i prijatan trenutak za laganu fizičku aktivnost. Kratka šetnja, blago istezanje ili nekoliko jednostavnih vježbi često su dovoljni da se tijelo razbudi i pripremi za ostatak dana. Ipak, jutarnja ukočenost zglobova može biti izražena, naročito kod onih koji imaju problema sa kičmom ili artritisom. U takvim slučajevima važno je ne forsirati tempo i dati tijelu vremena da se postepeno zagrije.

Kako dan odmiče, pokreti postaju slobodniji, a mišići elastičniji. Trening tokom sredine dana mnogima posebno prija jer tijelo tada reaguje stabilnije na napor, a osjećaj zamora dolazi sporije. Ovaj termin često se pokazuje kao dobar izbor i za one koji vole društvene aktivnosti: grupne vježbe, zajedničke šetnje ili rekreaciju sa prijateljima.

Popodne i rani večernji sati, prema iskustvu mnogih osoba, donose najveći osjećaj snage i izdržljivosti. U tom periodu moguće je odraditi i nešto zahtjevnije treninge, jer je tijelo već u punom radnom ritmu. Ipak, sa intenzitetom treba biti oprezan. Kasni treninzi mogu poremetiti san, a kvalitetan odmor u starijem dobu ima jednaku važnost kao i sama fizička aktivnost.

Posebnu ulogu imaju i životne okolnosti. Dok neki penzioneri mogu slobodno birati termin, drugi i dalje rade ili imaju porodične obaveze koje diktiraju raspored. Upravo zato idealno vrijeme za vježbanje ne postoji, postoji samo ono koje se može održati dugoročno.

Na kraju, možda je najvažnije podsjetiti da doba dana nije presudno koliko je važna redovnost. I kratka svakodnevna šetnja može imati snažan efekat na zdravlje ako se sprovodi dosljedno. Slušajući signale sopstvenog tijela i prilagođavajući tempo ličnim mogućnostima, moguće je sačuvati vitalnost, pokretljivost i dobar osjećaj u tijelu i u poznijim godinama.

Piše: Andrija Radusinović