Kroz Indiju na dva točka: Zemlja čuda ili samo čudna?

Indija – sedma država na svijetu po površini teritorije, ali prva po broju stanovnika. Religijski pluralistička, višejezička i multietnička za neke je zemlja čuda, a za druge samo čudna. Stevan Horvat, biciklista iz Bara koji se prije više od pola godine upustio u nesvakidašnju, jedinstvenu avanturu i krenuo biciklom od Crne Gore do Kine, spada u ovu drugu kategoriju. Kako kaže u razgovoru za Primorski portal, generalno mišljenje o Indiji nakon oko dva mjeseca boravka i vožnje, je, nažalost, loše. Horvat se trenutno nalazi u Kolkati, gdje čeka vizu za Tajland, a ako je dobije ruta će biti Tajland – Kambodža – Vijetnam, do krajnje destinacije – Kine.

„Moj generalni utisak o Indiji je, iskreno, jako loš. Ljudi su prilično naporni, jako su bili „teški“ tokom zadnje vožnje od Čenaja do Kolkate, uznemiravali me tokom vožnje, radoznali su… Toliki broj ljudi nije za šalu, nemaju nikakav osjećaj za kulturu, sve je prljavo, ima jako puno smeća, deponija u gradovima… Milijardu i 500 miliona je ogroman broj ljudi, rijetko engleski pričaju i preteško mi je i za osnovne stvari da se sporazumijem. Prekjuče sam sat i po proveo pokušavajući da nađem tečnost za komarce. Trebao mi je sat da nađem štampariju, da bih pripremio sve za vizu i na kraju je nisam našao. U centru gdje sam predavao dokumenta su mi pomogli“, kaže za Primorski portal Horvat.

Ističe da bi kao pozitivne izdvojio dvije stvari.

„Gou bih izdvojio kao potpunu drugu državu i potpuno drugi svijet počev od hrane do ljudi. Klima mi prija i to je jedino što mi se generalno u Indiji sviđa. Goa mi ostaje kao najdraži dio Indije i najljepši, tu sam uživao 15 dana, imao besplatno dobar stan i vidio dosta ljudi i društva koje od ranije znam… Sjeverni dio je isto lijep, krivo mi je što nisam mogao ka Himalajima da se uputim, ali dok sam ja stigao već je bilo prekasno da se uputim tamo. Na sjeveru je mnogo manje klima, pejzaži su divni, manje je ljudi… Plaže su i ovdje super, ali nisam imao dovoljno vremena da uživam u obalama Indije, što mi je bio jedan od ciljeva. Udesi i gubitak dana su me doveli do Istočne Indije, samo jednom sam pošao do plaža, ali od Čenaja do Kolkate se ispostavilo kao najzahtjevniji dio, napadnost je bila ogromna, spopadali su me sa svih strana odakle sam i dokle idem. Nemoguće je opisati u kakvom stanju sam vozio, a morao sam da požurim da bih stigao vizu da predam na vrijeme“, priča Baranin.

Čitavom Indijom i načinom života je, kako ističe, fasciniran, i to ne pozitivno.

„Živim na putu i 90 odsto vremena provodim na drumu i jedino iz te perspektive mogu da sudim, a vidio sam svašta – ljudi žive pored ceste, otvore neku tezgicu i recimo vulkanizer tu pumpa gume i na istom mjestu spava, on je tu 24 sata, snalazi se za hranu. Takvih radnji ima duž čitavog puta, prodaju sve i svašta, ima piljara dosta… Rekao bih da su i radoznali, za moj ukus i previše. Bio sam 2010. u Indiji, znao sam da je higijena na jako niskom nivou, ali ponovo sam se uvjerio da su smeće i kanalizacija na sve strane, i ta higijena se održava na sve živo“, ističe Horvat.

Za spavanja se, kako kaže, „snalazi na sve moguće načine“.

„Uglavnom spavam u vjerskim hramovima svih mogućih religija. Hramovi su priča za sebe, iako svi misle da je ovo zemlja ljudi koji su u vjeri, ja sam vidio neka jako ružna ophođenja glavnih sveštenika prema vjernicima…  Vjerovali ili ne, nijedna osoba u Indiji me nije pozvala da prespavam, a to je bilo uobičajeno u Pakistanu i Iranu. Spavao sam svuđe – i na plaže i šume i žbunove i po putu… Imao sam na Goi stan 15 dana, bili su prijatelji neko vrijeme sa mnom. Nekad platim i hotel. Hoteli su jeftini, ali podižu cijene, iako ne platim nikad preko 15 eura noćenje. Ali ne mogu da to priuštim svaku noć, jer da sam tako radio ne bih ni do Irana stigao“, kaže Horvat.

Trenutne vremenske prilike mu, kako ističe, odgovaraju.

„U ponedeljak je 38 stepeni bilo, ali ja podnosim ovu temperaturu. Stabilno, sunčano, suvo…  Jedino što ne podnosim su gužve, preteško mi pada svo to sviranje po ulicama, ne prija mi ni malo. Em voze nenormalno, em sviraju jedni drugima. Nevjerovatan stres, ovo je grad sa 15 miliona stanovnika“, kaže naš sagovornik.

Indija je poznata po ljutoj, prezačinjenoj hrani. Ni poslije dva mjeseca u Indiji, Horvat nije uspio da se navikne na indijsku gastronomiju.

„Hrana je super ovdje, ima je svuda, uglavnom je to piletina na sve moguće načine, prezačinjena, bolja nego u Iranu i Pakistanu, ali recimo nema krompira u ishrani, rijedak je. Kad se ‘dohvatim’ gradova, jedemo u tržnim centrima, moram da jedem ‘džank fud’, hranu poznatih lanaca, jer Indijci odbijaju da mi naprave hranu koja nije ljuta, a prepiranje nikad ne urodi plodom. Nenormalni živci su neophodni za svakodnevno komuniciranje s Indijcima“, ističe naš sagovornik.

Posljednja dva mjeseca za Horvata su bila prilično naporna, počev od udesa u kom mu je potpuno oštećeno biciklo…

„Ušao sam u Indiju sa stomačnim virusom, nastavio da vozim sa tim tegobama, što je veoma teško, došao blizu Himalaja ali je bila zima, baš hladno… Htio sam što prije da dođem do Goe, ušao u ogromno područje bez mesa, proteina, jaja, pa sam se mučio s nalaženjem neophodne hrane. Na Goi je bilo sve super, a onda se desio taj udes, neočekivan. Odlično sam prošao, samo sa ogrebotinama i bolom u leđima. Ali to je ništa, nije bilo lomova, glavu nisam udario, vrat nijesam povrijedio, Bog me čuvao. A onda su počeli problemi s biciklom, kako i gdje naći biciklo, ram, prebaciti sve… Izgubio karticu, dokumenta, ličnu kartu… Sad imam sve što mi treba, dobio podršku, nisam znao koliko je ljudima stalo do mene, nevjerovatno koliko me ljudi podržalo… „, kaže Horvat.

Na pitanje kakav je plan za dalje, Horvat kaže da je u ponedeljak predao dokumenta za vizu za Tajland. Ako dobije vizu ruta će biti Tajland – Kambodža –Vijetnam.

„Tamo me čeka drug iz Bara, a onda iz Vijetnama za Kinu. A onda monsun, kuku meni...“, kaže naš Stevan.

Djelić ove nevjerovatne avanture može se pratiti svakodnevno na njegovom Jutjub kanalu. Horvat ističe da je nevjerovatno odakle sve stiže podrška.

„Prate me ljudi iz cijelog svijeta, iz raznih zemalja mi pristižu donacije. Imam vjernu ekipu iz Čikaga, prijatelji mog druga iz mlađih dana, odatle mi puno podrške stiže, iz Austrije, Makedonije, takođe… Nevjerovatno, cijela Jugoslavija me prati. Gledanost i nije tolika kolika je podrška, mnogo ljudi mi pomaže i na svemu sam zahvalan“, kaže Horvat i zaključuje da poslije cijele priče sa biciklom, „nema obraza da apelujem na bilo koga za pomoć“.

„Svi su pomogli, kupio sam biciklo, malo je para i ‘preteklo’“, zaključuje Horvat.

Ipak, svi koji mogu i žele, novac mogu uplatiti na sledeće račune:

Tekući račun: 520034000001803933

Devizni račun: 520036000001617108

Stevan Horvat Hipotekarna banka PayPal: stevanrakkim@gmail.com Stevan Horvat