Gojnić: Kozje mlijeko, sir i surutka su riznica zdravlja

Iz Crmničkog sela Brčeli dolazi vlasnik male farme koza, Nikola Gojnić, koji se već osam godina uspješno bavi proizvodnjom kozjeg mlijeka, sira i surutke, za koje kaže da su riznica zdravlja.

Kako kaže, svjestan je toga da se kozje meso i mlijeko, kao i ostale prerađevine, smatraju za veoma zdravu hranu, za kojom savremeno tržište gotovo vapi.

Već godinama u turističkoj sezoni proizvodi sir koji je nazvao „dranik“, tj. odrani suvi kozji sir. U pitanju je stari sušeni sir koji se grebucka jednom napravom za te potrebe, a koju je napravio sam.

– Kupci kažu da je ovaj sir bolji i od parmezana. I zaista je vrlo zanimljivog ukusa. Nastojaću da mu se i ove godine posvetim, jer je izuzetno kvalitetan i prodaja ide odlično.

Počeo je sa devet koza, navodi on, a i danas ih ima isto toliko.

– U međuvremenu sam sklonio neke stare koze, koje su smanjile količinu mlijeka. Sad je u štali devet muznih koza i devet jarica koje ostavljam za napredak i priplod. Poslednjih godina slabo je kozarstvo u Crnoj Gori, prodaje se dosta i odustaju mnogi. Mene, siguran sam, održava kvalitet sira. Držim onoliko koza kolika je moja potražnja, odnosno koliko je interesovanje kupaca. I ne idem nigdje iz kuće, možda supruga ponese na posao koleginici ako neko traži kilo sira, mijeka ili surutke… I to možda tako jednom u 15 dana, Sve prodam na našim vratima – kaže on.

Puno je i onih koji dođu da uzmu posebno za djecu neki od kozjih proizvoda.

– Dolaze ljudi za kozju maramicu, ne pitaju za cijenu, ali ja tako nešto ne naplaćujem. Teba im za bronhitis. No, kad se dijete izliječi, pošto ne uspiju terapije zvanične medicine eto ih ponovo na kapiju sa poklonima. Par njih je dolazilo iz Zete i Danilovgrada za jutarnje mlijeko koje se pomuze u pet sati, i pomaže takođe djeci.

Kozje mleko i sir nisu toliko zastupljeni u ishrani u odnosu na kravlje, a izuzetno su kvalitetni.

– Oni koji uzgajaju koze dobro znaju da su to specifične životinje i da pažljivo biraju biljke koje će da jedu. Naravno da je za kvalitet mlijeka važna i sorta koze. Najbolje su alpina i snaks koza kao naša domaća, ili šarena koza. Istina, sanska koza daje po 6-7 litara, ali je ono rijetko. Ako meni treba od alpske 7-8 litara mijekla za kilo sira u zavisnosti od doba godine, od sanske treba 13-14 litara.

Gojnić ističe da se nije pokajao što se počeo baviti ovim poslom.

– Žao mi je samo što nisam počeo ranije, recimo prije pet ili čak deset godina. Vodim ih na ispašu i nije mi teško. Za mene je to odmor. Malo slušaju one mene, malo ja njih, ali dobro je – kaže u šali uz osmjeh Nikola, i dodaje:

– Posmatram ih kako pasu, kreću se jedu biljke, ali ne sve redom i svaki dan na istom mjestu. One znaju da tek posle deset ili dvadeset dana pasu na nekom mjestu na kom nisu htjele prije toga. Vjerovatno znaju zašto to rade, a to sigurno utiče i na kvalitet mlijeka, sira i surutke. Naš narod i ne zna koliko je to sve zdravo…

Veoma je, ističe ponovo, zadovoljan dobijenom količnom mlijeka.

– Od jedne koze dnevno ima onih koje daju pet litara, zatim i onih od tri, ali i dva litra. Meni je, ipak, najbitnije da se svaka od njih lako muze. Iako imam muzilicu, ručno je najlakše jer je brže. Što se tiče hrane, biraju kad su u pašu da jedu što njima odgovara, no zimi ih hranim žitaricama. Za očekivati je da se, s obzirom na cijene goriva i svega ostalog, povećaju i cijene kozjih proizvoda. Za sada sir prodajem po cijeni od 15 eura, mlijeko 2,5, a surutku po 1,5. Jagnjetina ide po cijeni od 15 eura.

Nikola kaže da nije imao problema sa bolestima svojih koza.

– Nije bilo bolesti, ali jeste velike štete. Zmija mi je u štali ujela dvije koze. I to jednu od najboljih koza, koja mi je davala pet litara mlijeka.