Što više saznajemo o Starom Baru, sve dublje smo u jednom nevjerovatnom lavirintu
Podkast „Budućnost prošlosti“ NVO Melos, koji je zamišljen kao putovanje kroz minula vremena i prilika da se prate tragovi različitih kultura na području Bara, zaključen je razgovorom sa arheologom Dejanom Draškovićem, ujedno i jednim od autora ovog serijala. Šesta epizoda za temu je imala Stari grad Bar.
„Što više saznajemo o Starom Baru, sve dublje smo u jednom lavirintu i sve teže nalazimo izlaz. Ovakvi momenti su dobri, saznali smo neke informacije, saznali pokupili… Jedan od načina da damo odgovore na pitanja iz arheologije su upravo ovi – podkasti, razgovori i zahvaljujem se autorima podkasta što su ugostili ljude koji su i releventni saradnici i ljudi iz Bara koji su iz svoje perspektive sagledali istoriju Bara“, kazao je Drašković.
Kada vodi ture kroz Stari grad, Drašković kaže da uvijek ima pripremljen neki koncept, u zavisnosti od toga ko čini grupe. Ali, uvijek počinje sa pričom da je Stari grad Bar jedini na našem primorju koji je podignut u zaleđu, a ne na obali mora.
„Vremenom shvatiš da mi svi to znamo, ali je to jako bitno, jer je taj momenat odredio njegov karakter – od momenta podizanja do dana današnjeg. Onaj krš, ona stijena na kojoj je podignut okružen je nevjerovatnim bogatstvima voda. To nije jedna rječica, već tri – četiri kanjona koja se stapaju u jedan i koji kasnije vodi u more. Mislim da je taj momenat opšte poznata činjenica koju uvijek treba naglašavati. To, dalje, vodi ka priči kako su se ljudi u prošlosti snabdijevali vodom. Mi kažemo bilo je „žive vode“, bilo ju je dalje, u mjestu Turčini, a onda je akvaduktom u vrijeme Turske dovođena voda u Stari Bar, ali je naravno i prije toga, još za vrijeme prvih nacija i Venecije, bilo gradskih cistijerni…“, kaže Drašković.
Svako istraživanje na području Starog Bara rezultiralo je velikim brojem podataka od izuzetnog značaja.
„Jedna fenomenalna stvar koja se nedavno pojavila je Porodica Prokulijana… Baš jedan Antun Prokulijan bio je zabilježen kao srednjevjekovni humanista, filozof i pjesnik. Zamislite kontekst od šprije 600 godina, da je u Starom gradu bio čovjek koji je pisao pjesme, bio priznati filozof svoga vremena, to se nadovezuje na priču o plemićkim porodicima, a porodica Prokulijan je jedna od 72 koje su živjele u Starom Baru, a koje su imale svoje grbove i svoja obilježja. To produbljuje priču o sukobu između „običnog naroda“ i plemićkih porodica… Taj procvat starog grada, o kom saznajemo iz istorijskih izvora i pratimo kroz arheologiju, trajao je pedesetak godina“, kaže Drašković.
U razgovoru sa voditeljkom podkasta Aleksandrom Bojić Ivanović, Drašković govori i o uređenosti Starog Bara u smislu infrastrukture, svakodnevne organizacije, javnog reda…
„Postojale su glavne ulice koje su se sjekle pod određenim uglovima, a ispod njih kanalizacija, cijela infrastruktura…“, kazao je Drašković.
Kompletan razgovor sa arheologom Dejanom Draškovićem dostupan je na sljedećem linku:
Arheolog Dejan Drašković, stručni saradnik i jedan od voditelja podcasta „Budućnost prošlosti“ radi kao kustos u JU Kulturni centar Bar. Autor je četiri objavljena stručna rada i učesnik nekoliko desetina arheoloških istraživanja u Crnoj Gori i zemljama regiona.
Osim Dejana Draškovića, gosti podkasta bili su Draginja Radonjić, Goran Pajović, Miloš Živanović i Petra Zdravković.
NVO „Melos“ potpisuje podcast „Budućnost prošlosti“ koji je podržan kroz projekat „Podcasti sa arheolozima o valorizaciji i promociji kulturnih dobara“, a finansiran je od strane TO Bar na osnovu javnog poziva za učešće u postupku raspodjele sredstava za realizaciju projekta valorizacije kulturne baštine, koji se odnosi na arheološka istraživanja, konzervatorske i restauratorske radove, rekonstrukciju i promociju kulturnih dobara na teritoriji Opštine Bar.
Sadržaj podcasta „Budućnost prošlosti“ predstavlja isključivu odgovornost NVO „Melos“, dok utisci, stavovi i preporuke izrečeni u podcastu oslikavaju stavove voditelja i gostiju podcasta, a ne stavove TO Bar.
Voditeljka podkasta je Aleksandra Bojić Ivanović. Video: Dejan Senić, Igor Perčobić, prevod: Dina Brkanović, Muzička podloga i obrada zvuka: Muzički studio „Melos“, Zorica Vučeljić i Filip Despotović.