Roditelji kažnjavaju djecu zabranom treninga

Kako je počela školska godina, tako ubrzo kreću i prvi testovi, pismeni zadaci i ocjene. U našoj sredini postoji praksa da, kada dijete dobije slabiju ocjenu od očekivane, roditelji pribjegavaju jednoj, slobodno možemo reći, potpuno pogrešnoj „kazni” zabrani odlaska na treninge – kaže profesor fizičkog Vladan Mihailović.

Na prvi pogled, djeluje logično. Dijete dobija dnevno sat vremena više, koje bi trebalo da iskoristi za učenje. Međutim, u praksi se taj dodatni sat često pretvori u dodatno vrijeme provedeno na telefonu, pod izgovorom da dijete „odmara”.

Tako dobijamo situaciju u kojoj dijete ne uči više, ne trenira, a istovremeno provodi još više vremena uz telefon, ili u nekoj drugoj pasivnoj aktivnosti.

Postavlja se pitanje kakvu poruku time šaljemo djetetu. Šaljemo mu poruku da je fizička aktivnost manje važna, i da je trening prva stvar koju treba „skinuti sa dnevnih obaveza” kad se pojavi problem u školi. Dugoročno, takav pristup može imati mnogo dublje posledice. Dijete se može navikavati na pasivan i sjedilački način života, uz manje kretanja, manje discipline i lošiju organizaciju vremena.

A upravo je suprotno – trening djecu uči disciplini, odgovornosti, organizaciji i istrajnosti.

Sport i fizička aktivnost nisu samo pitanje fizičkog zdravlja, već imaju brojne benefite i na fiziološkom, psihološkom i socijalnom nivou. Dijete kroz trening uči da postavi cilj, prihvati obavezu, poštuje vrijeme, istraje kada je teško i da se nosi sa uspjehom ili neuspjehom.

Zato bi trening trebao da bude jedan od prioriteta, a ne kazna ili nagrada.

Ako dijete ima problem sa školskim obavezama, mnogo je korisnije zajedno napraviti bolju organizaciju dana, odrediti vrijeme za učenje, ograničiti vrijeme provedeno na telefonu i drugim ekranima, a trening ostaviti kao važan dio svakodnevne rutine.

Na taj način dijete uči da škola i sport nisu suprotstavljeni, već da mogu i treba da budu dio zdravog i organizovanog života.

I na kraju, ne zaboravimo najvažnije – djeca najviše uče gledajući nas.

Ako želimo da naša djeca razumiju značaj kretanja, fizičke aktivnosti i zdravih navika, onda im to moramo pokazati sopstvenim primjerom. Porodica u kojoj svako ima neku vrstu fizičke aktivnosti šalje snažnu poruku o tome koliko je pokret važan.