Iskustva Ane i Antonije koje su pobijedile šećernu bolest nakon transplantacije pankreasa

Ne postoji pogodno doba za bilo koju dijagnozu. Ali, ako se dogodi,  ne smije se gubiti nada. Izliječenja i dijabetesa su moguća.To poručuju Ana Peruđini i Antonia Drmić koje su pobijedile šećernu bolest nakon transplantacije pankreasa. Iskustva su podijelile na 15. Kampu za dijabetes u čijem fokusu je “Dijabetes i nefropatija”.

Period puberteta sam po sebi ima mnogo specifičnosti. Iz  razdraganosti i opuštenosti koje djetinjstvo nosi prihvatiti  svakodnevnicu koja mora da se „usaglašava“ po satu kada se prima terapija  zahtjeva disciplinovani ritam života. Prihvatiti dijabetes, promijeniti navike, prilagoditi ishranu, redovno odlaziti na kontrole kod ljekara. Takvo je bilo odrastanja Ane Peruđini iz Kotora, kojoj je  dijabetes TIP 1 dijagnostikovan kada je bila djevojčica, u 14.-toj godini života.

-To su bile 90.-te, godine kada je teže bilo doći i do insulina. Nedostajalo je pumpica i senzora. Svakodnevna bockanja, radi provjere nivoa šećera u krvi učinile su moje jagodice na prstima nadraženenim. U međuvremenu, u mojoj 24-oj sam rodila kćerku, zdravu, bez ikakvih problema. U trudnoći čak je šećer  bio bolje regulisan nego ranije. Međutim, 20 godina od postavljene dijagnoze usledile su komplikacije. Nažalost, šećerna bolest mi je uništila oči i bubrege. Završila sam na dijalizi u Podgorici. U Kliničkom centru primila me doktorica Marina Ratković, specijalista interne medicine- nefrolog. Transplantacija bubrega je bila neophodna. Ispostavilo se da mama nije kompatibilna i da ne može da mi donira bubreg. Naravno, to je izazvalo neraspoloženje i pad entuzijazma za dalju borbu, ali doktorka Ratković  je bila moj oslonac i vodilja, obećavajući da će sigurno nešto uraditi, priča Ana Peruđini.

Dr Ratković je hrabrila svoju pacijentkinju  da ne gubi nadu.

-Povezali smo se sa ljekarima u Zagrebu, gdje sam, takođe, jedno vrijeme provela na dijalizi, a zatim mi je urađena i transplantacija, transplantacija dva organa, bubrega i pankreasa. Na predlog dr Marine u Zagrebu su ljekari uradili i transplantaciju pankreasa, Više nemam šećer, podijelila je iskustvo Ana Peruđini.

Nakon duže od dvije decenije Ana nije morala sebi da daje insulin.

-Neko vrijeme posle operacije budila sam se sa paničnim strahom –zaboravila sam  sebi da dam insulin. Trebalo mi je vremena da shvatim – nisam više na insulinu. Dugo mi je trebalo da se naviknem na tu činjenicu. Nastavila sam da idem redovno na kontrole, sve je dobro. Živim jedan normalan i kvalitetan život – radim, putujem, družim se, bez ikakvih problema. Ono što mogu poručiti jeste da svi budemo glasni, da tražimo da se i kod nas rade transplantacije svih organa. Pacijentima poručujem da budu jaki, slušaju savjete i preporuke ljekara. Bolji život nije nemoguć. Ja mogu biti najbolji primjer, sa svim ovim što sam prošla. Možemo uspjeti, kazala je hrabra Ana Peruđini, iz Kotora.

Transplantacija pankreasa hirurša  je metoda liječenja šećerne bolesti. Kandidati su osobe sa dijabetesom tip 1.

Na pitanje Primorskog portala koliko je znala o hirurškoj metodi liječenja dijabetesa, Ana Peruđini, kaže da nikada neće zaboraviti trenutak kad joj je dr Ratković predložila transplantaciju pankreasa.

-Prvi put sam to čula od dr Marine u Kliničkom centru u Podgorici. Nisam ni znala da pankreas može da se transportira i to mi je bilo kao neka bajka. Pitala sam doktorku-  Ne bi šećer više imala, a dr Ratković je samouvjereno, ohrabrujuće odgovorila- Ne, ni šećera.

-Zaista, nemam više dijabetes, sve je ok. U oktobru će biti 13 punih godina od transplatacije pankreasa, kazala je Ana Peruđini.

Iskustva nakon transplantacije pankreasa podijelila je Antonia Drmić, iz Tivta, a putem video bima na otvaranju 15.Kampa za dijabetes u hotelu Princes u Baru,  i Valentina Belan, kojoj je transplantiran bubreg.

-Doktorka Marina je bila sa mnom od početka i podstakla me da se podvrgnem transplantaciji u Hrvatskoj. Bila sam dijabetičar dvadeset i osam godina. Četiri puta dnevno sam primala insulin, a dvije godine sam provela na dijalizi , kazala je Antonia, koja se zahvalila dr Marini Mugoša Ratković, dr Elviru Mučiću, dr Danilu Radunoviću, kompletnom medicinskom osoblju na odjeljenju nefrologije, kao i ljekarima KBC “Merkur” u Hrvatskoj, na čelu sa dr Željkom Jureković i Stipislavom Jadrijevićem, i poručila pacijentima da se bore.

-Uvijek postoji izlaz, poručila je Antonia Drmić.

 Doajen i začetnica nefrologije i transplantacija u Crnoj Gori – prof.  dr Marina Mugoša Ratković podsjetila je da je dijabetesna nefropatija jedna od najozbiljnijih hroničnih komplikacija dijabetesne bolesti.

Profesorka doktorka Marina Mugoša Ratković ističe da je Hrvatska daleko odmakla kada je riječ o transplantaciji bubrega i drugih organa.

Crna Gora će, ističe dr Ratković, ulaskom u EU, dobiti jednake šanse da uspješno sprovodi ove složene medicinske zahvate.

Prvi Zakon o transplantaciji u Crnoj Gori donijet je 2012. godine, modifikovan je 2016.

-Konačno 2019. godine dobijamo hibridnu zakonsku regulativu, koja precizno definiše, kao najbolji model, da porodica pacijenta odlučuje o donorskoj kartici. Kada je donesen prvi Zakon, 2012. godine odrađena je i prva transplantacija bubrega u našoj državi, majka je dala bubreg sinu. To je izazvalo ogromnu sreću kod nas, ljekara i sestara koji smo učestvovali u tom medicinskom zahvatu, a posebnu radost izaziva činjenica da su oni oboje danas živi i zdravi sa svojim porodicama, podsjetila je dr Marina Mugoša Ratković.

-Petnaest godina zajedničkog učenja ovdje na Kampu, je dokaz da zajedno možemo da savladamo svaki izazov koji šećerna bolest postavi. Cilj ovog Kampa nije da nas uplaši već edukuje o važnosti dobre glikoregulacije, kontrole krvog pritiska, redovnih pregleda koji čuvaju naše bubrege. Bubrezi su organi koji ne bole, koji hiho rade svakog sekunda. Naša misija na ovom Kampu je da naučimo  kako da ga zaštitimo, sačuvamo i na vrijeme prepoznamo signal koji nam šalje. Znanje je naš najjači štit, kazala je dr Mugoša Ratković i istakla „Pokretanje HLA laboratorije u sklopu Zavoda za transfuziju Kliničkog centra Crne Gore, 15.aprila 2019.godine bila ključna prekretnica za crnogorsku medicinu. Od toga datuma sve imunološke pretrage i podudarnosti za primaoca i davaoca se ne šalju i ne plaćaju u inostranstvu nego se obavljaju u Crnoj Gori“.

Dr Ratković je istakla dragocjenost inicijative i istrajnosti dr Valentine Kalinić, organizatorke edukativnih Kampova za dijabetes koji se održavaju deceniju i po u Baru.